Meštrovićev paviljon, Dom hrvatskih likovnih umjetnika od 1. lipnja 2023. svoja vrata otvara za izložbu Dance de Luxe kojom će galerija Bačva postati „plaža“ – zagrebačko utočiste pred ljetnim vrućinama, nudeći program za sve uzraste.

Međunarodno prepoznati Olaf Nicolai (DE) i dubrovačka umjetnica Mariana Pende (HR) izlažu kolaborativnu prostorno specifičnu instalaciju –  izgrađenu posebno i samo za prostor Meštrovićevog paviljona u Zagrebu.

Dance de Luxe odnosi se na plažu Danče, jedinu plažu u središtu poznate turističke meke Dubrovnika, koja je zbog svoje pomalo skrivene lokacije, poznate samo lokalnim građanima i njihovim najbližim prijateljima, ostala izvan silnog turističkog ludila koje ljeti obilježava Dubrovnik. Tijekom godina, reći će Branko Franceschi, kustos izložbe, „Danče su postale svojevrsno središte za mještane, gdje se generacije građana druže i razmjenjuju najnovije tračeve ili verbalnu povijest svoga grada. To je mjesto gdje sklapate ili prekidate cjeloživotna prijateljstva, upoznajete ili gubite svoje ljubavnike ili jednostavno uživate u životu sa svojom obitelji i rodbinom. Suradnički umjetnički projekt Dance de Luxe, koji u svom naslovu oponaša hedonizam notorne disko ere, slavi društveni životni stil Danča na otvorenom i namjerava ga rekreirati u interijeru Galerije Bačva, najspektakularnijem izložbenom prostoru u središtu Zagreba.”

Kako zapaža umjetnik Olaf Nicolai: „Paviljon, koji je projektirao Ivan Meštrović (1883. -1962.) i svečano je otvoren 1938. godine, nije samo arhitektonski impozantna građevina – on je i urbanistički statement. To je jedna od onih arhitektura koje stvaraju mjesta kroz koja ne možete proći bez da ih opazite – sve je to kreativan postav koji stvarima i ljudima dodjeljuje mjesta. Njemački povjesničar kulture Siegfried Kracauer u svojim minijaturama o urbanističkim obilježjima iz razdoblja u kojem je Meštrovićev paviljon nastao, uz ovu arhitekturu planskog okruženja, bilježi i drugu, neformalniju arhitekturu. On govori o mjestima koja nastaju polako kroz najrazličitije pothvate, koja se uvijek iznova mijenjaju, preobražavaju se – i tako, u velikoj mjeri, podsjećaju na žive krajolike. Jedno od takvih mjesta je jedno od najstarijih dubrovačkih kupališta, Danče, po kojem je mala republika dobila ime.“

Sa svoje strane Nicolai tumači i prevodi složenu i organski razvijenu topografiju plaže Danče za koju kaže da tko ju posjeti, nađe se u prostoru koji izgleda kao veliko igralište od kamena, s mnoštvom malih građevina promjenjivih funkcija koje su spontano nastale i kao da se još mijenjaju. Na izložbi ovo neformalno mjesto susreće se s Meštrovićevim monumentalnim paviljonom, postaje njegov gost i svojevrsni „tjelokradica”. No, strukture i izgrađeni palimpsesti Danča nisu jednostavno preneseni u Paviljon. Umjesto toga, posjetitelji ulaze u arhitektonski „nacrt” po kojemu mogu hodati: plan za neplanirano, paradoks. Susreću se i sa skulpturalnim elementima i s crtežima koji su prijedlozi mogućih građevina. Prostor Paviljona prožet je još jednim arhitektonskim doživljajem i pretvara se u mjesto mašte posjetitelja.

S druge strane, Pende, dalje razvijajući svoje eksperimente s materijalima poput grafita, tekstila, pleksiglasa u živim bojama, kromiranog metala i, za ovu priliku, osušenih morskih spužvi, stvara vertikalne elemente. Naime, njezini objekti raznih veličina, oblika, boja, materijala i njihovih kombinacija, predstavljaju privremene objekte koje sezonski i svakodnevno grade koncesionari i posjetitelji Danča. Istražujući upotrebu svakodnevnih materijala u izradi svojih skulptura, i time pridonoseći nastavku estetike neoavangarde, Mariana Pende otvara potpuno novu referencu na ekonomiju lokalne zajednice kada reciklira ostatke grafita, preuzete iz nekoć uspješne tvornice TUP, pretvarajući materijal u tkaninu od posve novog, u isto vrijeme i umjetnog i organskog, materijala. Ova nedavno zatvorena tvornica grafita bila je posljednji aktivni industrijski pogon u Dubrovniku. Njegovim zatvaranjem grad je postao potpuno ovisan o prihodima od turizma.

„Instalacija Dance de Luxe proizlazi iz duge povijesti umjetničkih komunalnih instalacija namijenjenih obogaćivanju otuđenih života gradskih ljudi, poput dječjeg igrališta Pomerio Vernicular Karin Schneider 2008. u Rijeci ili litopunkturnih kamenih krugova Marka Pogačnika na jezeru Jarun ili pak monumentalnih mramornih stepenica pod nazivom Poetski prostori Milene Lah na kojima se od 1981. održavaju poetski recitali u parku Maksimir, također u Zagrebu. Dance de Luxe će, uz svoj glavni program, dati novi život i smisao interaktivnoj javnoj instalaciji prethodne generacije umjetnika.” – povodom najave izložbe izjavio je kustos izložbe i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, partnera izložbe, Branko Franceschi.

Sve informacije o izložbi i popratnim aktivnostima potražite na web stranici izložbe dancedeluxe.hdlu.hr

Izložba je otvorena od 01.06. do 27.08. u galeriji Bačva Meštrovićeva paviljona.