IZLOŽBA: Tina Samaržije „Škakljive kompozicije“

Nekada ste se morali dobro pomučiti kako biste došli do erotskog materijala. On se nalazio uglavnom na grafičkim listovima koji su se potajice prodavali i raspačavali među znatiželjnim adolescentima i odraslim ljudima. Bilo je to puno prije negoli su nas razgolićene žene i muškarci počeli dočekivati na svakom kiosku. A i tada, trebalo je skupiti hrabrosti, pogledati prodavačicu ili prodavača u oči tražeći, recimo, Playboy i suočiti se s podsmijehom ili čak s odbijanjem prodaje takvog časopisa maloljetniku. Danas nam je sva golotinja koju možemo zamisliti, sve parafilije i desadeovske bizarnosti, sve što nas na neki način uzbuđuje i što se sramimo izreći javno, dostupno u skrovitosti zatvorene sobe, nadohvat oka i uma, zahvaljujući internetu. Možda je to umanjilo sram, ali i uzbuđenje koje se sa sramom uvećava. A možda je i pojeftinilo erotiku i pornografiju – te izričaje koji se oslanjaju na ljudsku seksualnost i urođene nagone koji se za seksualnost vežu. Zbog toga um traži sve bizarnije i agresivnije podražaje, a prostitucija i rad u pornografskoj industriji sve se više normaliziraju.

Tin Samaržija po vokaciji je prije svega grafičar. U ovom ciklusu crteža on, na neki način, pokušava oživjeti spomenuto razdoblje u kojemu su otisci erotskog sadržaja kolali u tajnosti. Pri tome se oslanja na minimalističku, geometrijsku, op i popartističku tradiciju 20. stoljeća, posebno lokalnog, zagrebačkog kruga (tu su odjeci nekih Šutejevih, pa i Bućanovih minimalnih formi). No, on ne želi tek koketirati s modernističkim izričajima. Odabir geometrizirajuće, minimalističke estetike u suglasju je s erotskom temom i načinom na koji je ovaj autor želi predstaviti. U dobu kada je eksplicitno sveprisutno i kada je skriveno hiperdostupno, on se odlučuje za ponovno prikrivanje. Odlučuje se za sugestiju, prije negoli za izravnost; za asocijaciju, prije negoli za doslovnost; za vizualno dekodiranje, prije negoli za naraciju. I time on erotici pomalo vraća tajanstvenost, odnosno zaboravljenu karakteristiku uzbuđenja koje proizlazi iz otkrivanja onoga što je društvu skriveno. Intimna komunikacija, odnosno zavodljivo namigivanje, pa i šala, ono je što zanima Tina Samaržiju u erotskom žanru. Kontrast skrivenog i vidljivog, kojim je erotika stoljećima golicala maštu znatiželjnih gledatelja, ovdje je i osnovno načelo stvaranja (u formi koja ne teži instantnom prepoznavanju motiva) i idejni okvir cijeloga ciklusa.

Zato su ovi crteži duhovito i interesantno osvježenje. Razigrani, ali ne oholo libertinski; prosti, ali ne prostački. Minimalna forma tu nije jalova cerebralnost, nego element ludičnosti, ograničenje koje potiče maštu (i stvaratelja i gledatelja). Svi omjeri i odnosi ploha i tekstura na crtežima kao i prepoznatljivi anatomski dijelovi ponekada u šaljivim kompozicijama otkrivaju umjetnikovo shvaćanje svijeta, ljudskog života i seksualnosti. Sve je to, za Tina Samaržiju, svedivo na likovni izraz, na igru oblika, na (možda i erotski) odnos pisaljke, tuša i papira. To još jednom govori kako je sav svijet u percepciji, a percepcija likovnog umjetnika neodvojiva je od načina na koji on stvara.

Još od drevnih mitologija, biološka činjenica začetka kroz seksualni odnos od erotske je fascinacije učinila potentnu metaforu stvaranja. Suvremena umjetnost nastavak je takvog ljudskog osmišljavanja vlastitoga mjesta u stvarnosti. Bez obzira čini li to umjetnik konkretnim isticanjem putenosti, ili apstrahirajućom linijom i plohom (od starih keramika, do op i pop-arta), njegove su preokupacije i težnje iste. One su, s jedne strane, biološka želja za reprodukcijom vrste, ali, s druge strane, i kreativna želja za produkcijom svijeta kroz vlastito stvaralaštvo.

Feđa Gavrilović

Biografija autora: 

Tin Samaržija, rođen je 11.04.1997. godine u Zagrebu. Završio je osnovnu školu Petra Zrinskog u Zagrebu. Maturirao je na Grafičkom odjelu Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, pod mentorstvom  prof. Jure Kokeze. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je 2016. godine. Završio je preddiplomski studij na grafičkom odsjeku u klasi red.prof.dr.art. Roberta Šimraka sa pohvalom iz latinske klasifikacije Summa cum laude baccalaureus grafike. Po završetku preddiplomskog studija 2020./2021. upisuje diplomski studij u klasi istoga profesora. Iste godine postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Završava diplomski studij grafike 2022. godine pod mentorstvom izv.prof.art. Josipa Baće sa pohvalom iz latinske klasifikacije Magna cum laude magistar grafike. Samostalno izlaže od 2010. godine te je sudjelovao na preko 80 izložbi, samostalnih i skupnih u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Zaprešić, Karlovac, Krapina, Brseč, Split, Pula, Rijeka, Vukovar, Livno, Dubrovnik, Ptuj, Trakya, Beograd, London, Doncaster, Madrid, Istanbul, Rim, New York, Miami, Brazil, Nevsehir-Cappadocia itd.). Radio je na velikom broju projekata sa eminentnim predstavnicima umjetnosti i kulture kao što Božo Biškupić, Tomislav Buntak,  Mikica Maštrović, akademik Luko Paljetak, akademik Zlatan Vrkljan, Robert Šimrak, Svjetlan Junaković, Ivica Šiško, akademik Dimitrije Popović, Josip Zanki, Željko Lapuh, Frane Paro  itd. Dobitnik je nekoliko pohvala za uspješan rad te skupne rektorove nagrade za operu Brundibar  koju dobiva za segment likovnog rješenja plakata i vizualnog identiteta. Veliki broj crteža i grafika mu se nalazi u raznim zbirkama i institucijama kao što su fundus Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Galerija umjetnina u Splitu, Franjevački muzeju u Livnu, Sveučilišna i gradskoj knjižnica u Osijeku, Gradski muzej na Hvaru, Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Umjetnička galerija u Dubrovniku, Crnogorska Akademija nauka i umjetnosti, Slovenska Akademija znanosti in umetnosti, zbirka Biškupić, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Sveučilište u Mostaru, Galerija grada Krapine. Živi i djeluje u Zagrebu.