Pozivamo vas na izložbu:

IVA ZAGODA  – “Blokovi26”

Galerija Kazamat

(Fakultetska 4, 31000 Osijek)

Umjetničke ideje relativno jednostavno pronalaze put kroz različite medijske izraze jer unutar iste poetike često postoje poveznice svojstvene multimedijalnom promišljanju. Pojedine se umjetničke vrste pritom mogu toliko ispreplesti da jedna postaje poticaj drugoj, stvarajući djelo utemeljeno na sinestezijskom iskustvu. Upravo se sinestezija često navodi kao važna odrednica umjetničke poetike Ive Zagode, koja spajanjem elemenata različitih umjetničkih područja nastoji ostvariti uravnoteženu kompleksnost umjetničkog djela.

U dosadašnjim osvrtima na njezin rad, kao i u intervjuima sa samom umjetnicom, glazba se pritom izdvaja kao važan pokretač njezina stvaralaštva. Raniji slikarski pristup Zagoda je postupno prevela u trodimenzionalnu formu, nastojeći vremenskoj komponenti, odnosno osjećaju trajanja, dati snažnije mjesto unutar svojeg opusa. Skulptura se pritom pokazala kao osobito pogodan medij jer, za razliku od tradicionalne slike, na drugačiji način uključuje prostor i vrijeme. Unatoč promjeni medija, njezina poetika ostaje prepoznatljiva i pulsira kroz slikarstvo i skulpturu u gotovo istim amplitudama.

Već je u ranijim slikama Zagoda pokazala da platno ne mora biti do kraja ispunjeno bojom. Praznine između poteza stvaraju vlastiti ritam i uspostavljaju ravnotežu između gustoće i prozračnosti. Paul Cézanne jedan je od prvih slikara koji je krajem svojega života sustavno ostavljao takva prazna mjesta između nanosa boje, dok ih je Jagor Bučan opisivao pojmovima poput „ne-znaka” ili „onoga praznog” – prostora koji ukazuje na minimalne uvjete potrebne za nastanak slike.

Kod Zagode upravo takav prostor postaje važan element umjetničkog promišljanja. Strukture koje su se ranije nalazile u bestežinskom prostoru platna sada prelaze u stvarni prostor, gdje ih okružuje fizička praznina. Njezine skulpture tako možemo promatrati kao svojevrsne prostorne crteže koji nastavljaju kompozicijsku logiku njezina slikarstva.

Na prvi pogled njezine skulpture možemo povezati s djelima Alexandera Caldera i njegovim mobilima, kojima je pokretom i dinamikom proširio tradicionalno shvaćanje skulpture. Ipak, Zagoda se ne usredotočuje toliko na sam pokret koliko na njegovu mogućnost da bude sadržan u liniji, ritmu i prostoru. Upravo bi se zato njezine radove moglo nazvati linijskim kiparstvom. Odričući se čvrstih i monumentalnih oblika, umjetnica liniju postavlja kao dominantni element minimalističkog izraza.

Apstraktnost njezinih skulptura promatrača pritom oslobađa potrebe za čitanjem kroz unaprijed zadane ikonografske ili povijesne kodove. Umjesto toga, pogled se usmjerava na oblik, strukturu, ritam i odnose unutar prostora. Prozračnost i lakoća skulptura nisu samo formalne karakteristike, nego i način uspostavljanja glazbene komponente koja zauzima važno mjesto u Zagodinoj poetici.

Kako je sama umjetnica istaknula, ciklus skulptura počeo je nastajati kao reakcija na „nemogućnost prikazivanja pokreta u prostoru koji se neupitno događao ispred platna za vrijeme stvaranja slika, ali nije ostao zabilježen”. Treća dimenzija pružila joj je mogućnost da taj fizički aspekt stvaranja prenese u materijalni oblik i time nadopuni iskustvo koje slika nije mogla u potpunosti izraziti.

Uz liniju i prostor, važnu ulogu u skulpturama ima i boja, čime se ovaj ciklus izravno povezuje s njezinim slikarskim radom. Zagoda je više puta isticala kako pojedine boje povezuje s određenim tonovima, čime se njezin rad dodatno otvara prema sinestezijskom iskustvu. U tom se smislu njezina poetika može povezati i s iskustvima Vasilija Kandinskog, koji je također istraživao odnos boje, forme i glazbe te mogućnost njihova međusobnog prevođenja.

Promatramo li aktualnu izložbu u kontekstu dosadašnjeg rada Ive Zagode, jasno je da umjetnica ostaje dosljedna vlastitoj poetici, istodobno je razvijajući i nadopunjujući novim elementima. Ulaskom u trodimenzionalni medij njezino istraživanje dobiva dodatnu dimenziju prostora, pokreta i trajanja. Linija više nije samo trag na površini, nego postaje samostalan prostorni element.

Upravo zato njezine skulpture možemo promatrati kao linijske skulpture ili prostorne crteže – forme koje nastavljaju logiku njezina slikarstva, ali je istodobno proširuju u fizički prostor. Takav prijelaz između medija svjedoči o promišljenom i sustavnom razvijanju vlastite umjetničke poetike, ali i o ozbiljnom istraživačkom pristupu koji Iva Zagoda njeguje u svom radu.

Igor Loinjak

Iva Zagoda (Zagreb, 1992.) diplomirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2019. godine. Od 2018. kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama, među kojima se ističu 37. Salon mladih, 7. Bijenale slikarstva, 16. i 20. Erste Fragmenti te samostalne izložbe u Galeriji Josip Račić (NMMU), Galeriji Kranjčar, Galeriji Loggia, Galeriji Matice hrvatske i drugim galerijskim prostorima. Dobitnica je treće nagrade „Ivan Kožarić”, Nagrade 7. bijenala slikarstva, Nagrade Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti za mladog umjetnika na 7. bijenalu slikarstva, Grand Prix nagrade 16. Erste Fragmenta te druge otkupne nagrade Muzeja Grada Rovinja. Živi i radi u Zagrebu.

Ulaz na izložbu je slobodan.

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KAZAMAT

srijeda, četvrtak i petak: 17–20 sati
subota i nedjelja: 10–13 sati

Uz potporu:

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Osijek