• Izložba Maria Matokovića - Kontinuitet tišine, Galerija Prsten, 27.8. - 16.9. 2021.

Posts Tagged ‘Dodjela likovne nagrade 2012’

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i Gradska skupština Grada Zagreba

imaju čast pozvati Vas na svečanost uručenja

Likovnih nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika

za 2012. godinu

Likovna nagrada za životno djelo

SANJA IVEKOVIĆ

Likovna nagrada za najbolju izložbu

ZLATAN VRKLJAN

Zbrajanjem do beskraja, Umjetnički paviljon, Zagreb

Likovna nagrada mladom umjetniku

DAMIR OČKO

Svečana dodjela nagrada održat će se u

Staroj gradskoj vijećnici,

Ulica Sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

u ponedjeljak 17. prosinca 2012. godine u 12 sati.

Gradska skupština Grada Zagreba pokrovitelj je nagradama HDLU od 1995. godine.

Odbor za dodjelu nagrada:

Tea Hatadi, Zlatko Kopljar, Mio Vesović, Zoltan Novak i Ljiljana Mihaljević

Likovna nagrada za životno djelo

SANJA IVEKOVIĆ

Aktivistica, feministica, performerica, video pionirka i neposlušno dijete hrvatske umjetnosti – sve ovo ide uz opis umjetnice Sanje Iveković. Umjetnica je započela svoj bogat stvaralački rad zajedno s generacijom hrvatskih i jugoslavenskih umjetnika koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u periodu u kojem se umjetnici prisvojiši post-duchampovske poteze za propitivanje modernističke doktrine, polako počinju oslobađati utjecaja institucionalnog mainstreama i postavljaju temelje Nove umjetničke prakse koja djeluje kao antipod službenoj umjetnosti. Sanja Iveković u tom periodu producira djela cross- kulturalne rezonancije koja se kreću od konceptualnih fotomontaža do videa i performansa. Dok je sedamdesetih godina Iveković propitivala uvjerljivost kvalitete masovnih medija, devedesetih – padom berlinskog zida, raspadom Jugoslavije, te nacionalnim zanosom mlade hrvatske države – ona svoj umjetnički interes usmjerava na transformaciju stvarnosti iz socijalističkog u postsocijalistički politički sustav.

Treba naglasiti da je Iveković od početka svoje karijere do danas kontinuirano zainteresirana za položaj i prava žena u društvu. To možemo prepoznati već u njenim ranim radovima kao što su Dvostruki život (1975.-76.) rad u kojem 66 fotografija iz svog privatnog života suprostavlja fotografijama fotomodela preuzetih iz modnih časopisa spajajući ih na temelju sličnosti u pozama, situacijama ili lokacijama. Slijedi cijeli niz radova koji se bavi feminističkom tematikom: Struktura (1975.-76.), Papirnate žene (1976.-77.), Make Up – Make Down (1978.), Ženska kuća te možda njen najpoznatiji javni projekt – Lady Rosa Luxemburg (2001.) kojim propituje svrhu i ulogu javnog spomenika gdje su žene zastupljene samo kao alegorijske figure i simboličke nositeljice nacionalne povijesti. Ideju za ovaj rad Iveković je temeljila na istraživanju povijesti luksemburškog pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata i činjenici da je ženska borba, iako su žene odigrale značaju ulogu, ostala nezamijećena i izvan službene povijesti. Umjetnica je prikazala lik Nike – simbola pobjede kao trudnu, stvarnu ženu što možemo protumačiti kao pokušaj vraćanja ženske figure na zasluženo mjesto u povijesti.

Sanja Iveković je izlagala na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama od kojih posebno ističemo: Istambulski biennale 2007., Documenta u Kasselu (2002. i 2007.), Manifesta u Luxemburgu (1998.), te dvije recentne retrospektivne izložbe u njujorškoj MoMa-i i luksembuškom Mudam-u.

Sanja Iveković je umjetnica koja, prema vlastitim riječima, ne isporučuje odgovore, već postavlja pitanja pokušavajući učiniti vidljivima goruće društvene probleme kao što su: nasilje nad ženama, privatizacija javnog prostora, odnos ljudi prema politici, seksualnosti i prema rodnoj ravnopravnosti.

Umjetnica koja ne vjeruje u ideju umjetnika s velikom misijom i koja tvrdi kako je sve u malim koracima, upravo je pomoću tih malih koraka učinila vidljivim ono nevidljivo, stvorila je napuklinu, zapravo iskliznuće postojećih stabilnih i fiksnih pozicija stvorivši nova značenja (Bojana Pejić) i na taj način postala nezaobilaznim krivcem promjene percepcije naše stvarnosti.

Ljiljana Mihaljević

Likovna nagrada za najbolju izložbu

ZLATAN VRKLJAN

Zbrajanjem do beskraja, Umjetnički paviljon, Zagreb

Zlatan Vrkljan na hrvatskoj je likovnoj sceni aktivno prisutan već više od trećine stoljeća. Iako je kao umjetnik uspješno istraživao izražajne mogućnosti različitih likovnih disciplina, uvijek bi se vraćao svojem iskonskom mediju – slikarstvu. Između Vrkljana i slikarstva, ili preciznije rečeno, slikarskog procesa, doista postoji svojevrsna egzistencijalistička povezanost. Do sada je slikao i figurativno i apstraktno, ali u oba slučaja slikarski bi mu dodir uvijek na neki začudan način uspijevao biti suptilan i samouvjeren, liričan i kontemplativan te strastven i odmjeren istodobno. Njegove slike stoga nikada ne djeluju predvidljivo, već uvijek stvaralački vitalno, ali također i autorski prepoznatljivo.

Samostalna izložba u velebnom prostoru Umjetničkog paviljona svakom hrvatskom likovnom umjetniku neosporno predstavlja jedan od važnijih trenutaka u karijeri. Ovu priliku Vrkljan je iskoristio kako bi pokazao svoje apstraktne triptihe odnosno kvadriptihe ovećih dimenzija.Uzeti kist u ruke i pristupiti platnu za njega znači zaputiti se u proces bremenit brojnim konotacijama, ponajprije filozofskim i psihološkim, ali također – kolikogod to možda neobično zvučalo – i onim fiziološkim. Vrkljanove slike, naime, pod dodirima njegova kista kao da dišu, razvijaju se, postupno sazrijevaju, zadobivaju ožiljke, a samim time i stare. I sve to u simbiotskoj povezanosti s vlastitim tvorcem. Slojevi boje i voska – na nekim slikama diskretno upotpunjeni i postupkom kolažiranja – strpljivo će se nizati jedan preko drugoga, rezultirajući tako nedvojbeno vibrantnim, ali istodobno i gotovo pa terapeutskim talozima. Vrkljan ne spada među slikare koji slikaju lako i neodgovorno; nikad se neće podati žovijalnoj raspojasanosti geste. Pa ipak, potezi su mu potentni, snažni te ostavljaju utisak apsolutne nesputanosti. Ovdje je riječ o kontroliranoj, ali izrazito snažnoj slikarskoj energiji. Vrkljan ne konstruira, ali utiskuje i taloži; u njegovu stvaralaštvu dimenzija vremena neprijeporno ima izuzetno važnu ulogu. Također, na ovim slikama moguće je mnogo toga razotkriti i dekodirati, ali postoje, dakako, i oni neistraženi dijelovi gdje vladaju intuicija i čiste emocije.

U svojem cjelokupnom dosadašnjem stvaralaštvu Zlatan Vrkljan nastojao je prodrijeti u samu suštinu slikarskog procesa, a s jednakim žarom čini to i danas. Njegova ovogodišnja izložba u Umjetničkom paviljonu to na najbolji način pokazuje i dokazuje.

Zoltan Novak

Likovna nagrada mladom umjetniku

DAMIR OČKO

Posljednjih nekoliko godina Damir Očko realizirao je posebno zanimljiv opus 6 “filmova umjetnika” kao “filmova za galerije”, od The boy with a Magic Horn, End of the world, The Age of Happiness (2009), The Moon Shall Never Take My Voice (2010),We saw nothing but the uniform blue of the sky (2012) i posljednjeg Spring.

Ove godine realizirane su mu tri samostalne izložbe – velika monografska izložba Kingdom of Glottis u Palais de Tokyo u Parizu, koja obuhvaća tri posljednja filma, a za koju je film Spring i realiziran i produciran, te seriju od dvadesetak novih fotokolaža, izložba On Ulterior scale (realizirana ovog ljeta u MMC Luka u Puli) koja se temelji na izložbi iz Kunsthalle Duesseldorf (2011) i predstavlja radove na papiru (kolaže/crteže, knjigu umjetnika) koji do sada nisu bili prikazivani u Hrvatskoj, te izložba We saw nothing but the uniform blue of the Sky, u galeriji Tiziana di Caro u Salernu (Italija).

Očko uz filmske izvodi niz radova na papiru, različite vizualne, grafičke materijale, kolaže, skice, crteže, knjige umjetnika i tipografske partiture. Oni blisko komuniciraju sa praksama konkretne i vizualne poezije, umjetničke forme i vrste vizualnog izražavanja koja se formira na rubovima književnosti, vizualnih umjetnosti i grafičkog dizajna.

Kod njega grafički elementi postaju prostor istraživanja, istovremeno autonomno i komplementarno izražajno sredstvo kojim se može nadopuniti razumijevanje i učinak djela i proširiti prostor filmskog izraza kao kompleksne audiovizualne orkestracije. Interes za glazbu i “aparat” ljudskog glasa i govora, vodeće su preokupacije Damira Očka. Uvijek me zanimalo pitanje kako se narativ prenosi glazbom – tvrdi Očko.

U njegovim filmovima upravo glazba i glas predstavljaju mjesta oko kojih se konstruiraju narativi djela. Posebna je pažnja posvećena oblikovanju sloja zvuka koji sudjeluje u izgradnji arhitekture djela, kao da formira njegov prostor i volumen, te sudjeluje u proizvodnji značenja. Specifična koreografija pokreta protagonista i pokreti filmskih izražajnih sredstava, dodatno sudjeluju u formiranju značenja koje se postepeno otkriva kroz interakciju svih elemenata, a film nas uvlači u čudesan prostor fikcije i iluzije, u koji je publika duboko uronjena.

Branka Benčić

Info

RADNO VRIJEME GALERIJA PRSTEN, BAČVA I PM (DOM HDLU)

srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.

Trg žrtava fašizma 16, Zagreb

 

RADNO VRIJEME GALERIJE KARAS

utorak: 10 – 13 sati
srijeda – petak: 16 – 20 sati
subota 10 – 13 sati
nedjeljom, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Zvonimirova 58, Zagreb

Više informacija…

Dan otvorenih vrata

Izložbe

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

Web Hosting

Avalon web hosting
HDLU