ENG

5. – 7.9.2010. / radionice (raspored događanja niže)

7.9.2010. utorak / otvorenje izložbe / 18.00 – 20.00

Slought in Transit / Slought u tranzitu, jedan je u nizu javnih programa Slought Fondacije iz Philadelphije (SAD) s ciljem promicanje kulture dijaloga i institucionalne razmjene. Posljednji nastavak bit će predstavljen u Domu Hrvatske udruge likovnih umjetnika,  a održat će se od 5. – 7. rujna, 2010. Program uključuje radionice s umjetnicima, kustosima, uključujući i arhitekte: Katherine Carl, Aaron Levy, Armin Linke, Osvaldo Romberg, Srđan Jovanović Weiss (vidi dolje), i druge, uz popratnu instalaciju u Galeriji PM koja predstavlja aktivnosti Slought Fondacije. Ovaj program omogućen je zahvaljujući velikodušnoj potpori zaklade Trust for Mutual Understanding, New York i suradnji s Virtualnim muzejom avangarde koji pomaže njegovu koordinaciju. Za više informacija, molimo kontaktirajte franceschi@avantgarde-museum.com

U duhu konceptualnih informativnih izložbi iz ranih 1970-ih,  Slought in Tranzit ima oblik arhivskog istraživanja i pregleda dosadašnjih aktivnosti Slought Fondacije o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i društvenoj teoriji. Uz video dokumentaciju ovih programa koji su uključivali umjetnike poput Petera Weibela, Gary Hilla, Dennis Oppenheima, Werner Herzoga, te Vita Acconcija uz plakate, publikacije i niz živih diskurzivnih događanja, u mješavini umjetnosti, kulture i politike zagrebačkoj javnosti predstavit ćemo prepoznatljiv identitet Slought fondacije.

Događaji uživo organizirani su u sklopu projekta u Zagrebu. Fokusirani su na pitanje “političkog obrazovanja” i istražuju načine na koji se grad Zagreb može shvatiti kao političku školu. U organizaciji povjesničarke umjetnosti Katherine Carl, oni uključuju:

5.9.2010. nedjelja / predavaonica HDLU
13:00: razgovor Maroja Mrduljaša i Srđan Jovanović Weissa na temu kontinuitet modernizma
19:00: diskusija s Darkom Fritz o Novim tendencijam, i Ivom Radom Janković o Ivanu Kožariću i Gorgoni, moderira Katherine Carl

6.9.2010. ponedjeljak / polazak iz HDLU
11:30: Foto safari s berlinskim fotografom Armin Linkeom u napuštenoj političkoj školi u blizini Kumrovca. Kontakt za informacije pm@hdlu.hr

7.9.2010. utorak / predavaonica HDLU
17:00: Prezentacije i okrugli stol na pitanje: kako grad Zagreb može generirati političko obrazovanje danas i povijesno kroz umjetnost i dizajn? U dijalogu s Brankom Franceschi o Virtualnom muzeju avangarde, Osvaldom Rombergom o gradovima kao mjestima političkog obrazovanja, te Aaron Levyiem o Perpetual Peace Project / Projektu trajnog mira.

O Slought fondaciji i ideji projekta Slought u tranzitu

Filozofi, teolozi i znanstvenici kroz povijest su ozloglasili znatiželju i bilo kakvu naklonost eksperimentu, kao nedostatak specijalizacije, neku vrstu intelektualne ispraznosti i uzaludnosti. Slought Fondacija u potpunosti se suprotstavlja ovakvoj konceptualizaciji, zalažući se umjesto toga za znatiželju kao kustosku metodologiju. Znatiželja, za nas, podrazumijeva otpor prema uvriježenoj hijerarhiji, njegovanje neslaganja, i odvraćanje od uobičajenog oblika razmišljanja. Upravo ćemo ovaj duh radoznalosti popularizirati kroz projekt “Slought u tranzitu” i njemu pripadajuće programe.

Catherine Liu, u svom eseju Audicije za budućnost u knjizi Rrrevolutionnaire: Razgovori o teoriji, (Slought Books, 2006), tako tvrdi da je “Slought učinio nešto po samom duhu građansko - i iako to zvuči užasno prizemno, u doslovnom smislu upravo tako i jest.  Njegova pozicija ništa ne obećava uobičajenim obožavateljima Walnut St., znatiželjnim osobama raspoloženim samo za šetnju. Ovaj neizvjestan susret s nečim anakronim poput ‘društva’ ili ‘akademije’ ili kulta odvija se u bijeloj kocki prostora namijenjenog predstavljanju suvremene umjetnosti. Teorija se dokazala razočaravajućom ne samo zato što nije nužno dovela do velike društvene, političke ili kulturne promjene, nego zato što se očito u potpunosti institucionalizirala. No, još uvijek postoji mogućnost da se u sklopu ovakvog načina razmišljanja i govora dogodi nešto široko po zamahu i eksplozivno kada se u pitanje dovedu nestabilnosti i povijesnost ustanova u kojima se teorija opasno udomaćila.“

Povijest projekta Slought u tranzitu

Slought u tranzitu, već je prije putovao u Galeriju Heike Curtze, Berlin i Zona: suvremena umjetnost, New York (2007), La Maison Rouge, Fondation Antoine de Galbert, Paris (2008), Besalel akademiju umjetnosti i dizajna u Tel Avivu i Jeruzalemu, te Galeriju Kasa, Sabanci Üniversitesi, Istanbul (2010).

Izložba je omogućena sredstvima Ministarstva kulture RH i Trust for Mutual Understanding

Upravni odbor Hrvatskog društva likovnih umjetnika na svojoj 10. sjednici održanoj 13. srpnja 2010. godine prihvatio je i potvrdio prijedlog Komisije za primanje i reviziju članstva  koja se sastala 8. srpnja 2010. godine.

Na osnovu predočenih materijala i navedenih biografskih podataka od 94 prijave primljeno je 56 novih članova.

Članovi Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 13. srpnja 2010. godine su:

1.     VALENTINA CRNKOVIĆ

2.     NENA BRKIĆ

3.     ANDREJ KULJIŠ

4.     VJEKOSLAVA SOŠIĆ

5.     IVA HARAMINA

6.     MARIJA PAPARELLA

7.     MARIJANA ŽUPAN BENIĆ

8.     KATARINA BUKAL

9.     KATIJA HORVATH

10.  DORA BRETELJ

11.  PREDRAG PAVIĆ

12.  MARTA ŽIVIČNJAK

13.  LEA POPINJAČ

14.  DINO ZRNEC

15.  NEBOJŠA VUKOVIĆ

16.  LEON LANDEKA

17.  MARIO KOLARIĆ

18.  DORA KATANIĆ

19.  LENA RINELLA IVANKOVIĆ

20.  PETRA KOVAČIĆ

21.  NIVES SERTIĆ

22.  JURICA VRANJEŠEVIĆ

23.  MIA VUČIĆ

24.  VLADIMIR BIGA

25.  NATAŠA VUKOVIĆ

26.  MAJA VIDOVIĆ

27.  ALEKSANDRA GORETA

28.  JELENA BANDO

29.  MOHAMAD DAVID SHREIM

30.  ANDRO BANOVAC

31.  MARTINA GRLIĆ

32.  MATKOVIĆ MARTINA

33.  HANA MILETIĆ

34.  ASTA DVORNIK

35.  JOSIP ŠUŠKOVIĆ MIHIČEK

36.  KOŽUL KRISTIJAN

37.  MIRAN ŠABIĆ

38.  ANA SLADETIĆ

39.  NATALIJA ŠKALIĆ

40.  DAMIR GAJSKI

41.  MIA ORSAG

42.  STIPAN TADIĆ

43.  ANA KUZMANIĆ

44.  IVA ŠULOVIĆ

45.  NEVENA PETRA PILIŽOTA

46.  JELENA DIVIĆ

47.  JASNA KODARIĆ-IVANKOVIĆ

48.  ĐUKA SIROGLAVIĆ

49.  TONKO FABRIS

50.  TINA ERJAVEC

51.  ANDRIJANA MLINACEVIĆ CVETKOVIĆ

52.  ĐENA ĐONLAGIĆ

53.  ZLATAN PINTEK

54.  MAJA PEJČINOVIĆ

55.  BORIS KOLAR

56.  ZDENKA SCHONWALD

HDLU ima zadovoljstvo pozvati vas na otvorenje

IZLOŽBE RECENTNIH RADOVA ČLANOVA HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA 

u utorak, 13. srpnja 2010. godine u 19 sati

Dom hrvatskih likovnih umjetnika

Trg žrtava fašizma bb

13. 07. - 24. 08. 2010. 

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagreb

Radovi se mogu razgledati: radnim danom od 11 - 19 sati, 
subotom i nedjeljom od 10 - 14 sati, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

IZLOŽBA RECENTNIH RADOVA ČLANOVA HRVATSKOG DRUŠTVA LIKOVNIH UMJETNIKA

THE EXHIBITION OF RECENT WORKS OF CROATIAN ASSOCIATION OF ARTISTS’ MEMBERS

Kreativna i ina proizvodnja

Budući da mi se ukazala prilika drugi put zaredom pripremati zagrebačku „Izložbu recentnih radova članova HDLU-a“, nastojat ću krenuti korak dalje u razmatranju njene problematike te na mjesto načelnog zalaganja za Recentnu, a nakon iznošenja razloga pro & contra njenoga postojanja, (zainteresiranoga čitatelja upućujem na prošlogodišnji predgovor jer je ovogodišnji njegov izravni nastavak), elaborirati konkretnu situaciju kako u odnosu na temu posebno, tako i na prikazanu produkciju općenito. Pa iako tvrdnje lani iznijete i dalje nepromijenjeno zagovaram, a suvišno je ponavljati se, neke temeljne postavke ipak moram ponovno aktualizirati: Recentna je izložba članova u smislu njihove pripadnosti određenoj Udruzi te je to glavni kriterij sudjelovanja kojemu su granični okviri samo prostorna i druga ograničenja.

Preuzevši zadanu štafetnu palicu „tržišta“ od tradicionalnih manifestacija koje su joj neposredno prethodile, ovogodišnja Recentna pruža uvijek dobrodošlu priliku za usporedbu s „45. zagrebačkim salonom“ i „30. salonom mladih“. Nepridržavanje zadanosti koncepta nipošto nije povlačilo negativne konzekvence (njegujmo načelnu otvorenost), bilo je tek zanimljivo vidjeti kako će taj koncept biti tretiran i na određeni način potenciran. Naime, kod razmatranja fenomena tržišta umjetnina temeljnim se pokazuje koncept komodifikacije kulture pa unutar nje, dakako, i umjetničke produkcije. Iz toga je razloga pogled na „umjetnička djela kao na tržnu robu neizbježan prilikom svake iscrpne, odnosno sveobuhvatne teorijske studije suvremene umjetnosti te ga se ne može izostaviti jednako kao što pojmove forme i/li osjećaja nisu mogli izostaviti kritičari ranijih epoha“ (1.), a danas ti pojmovi dijele prostor umjetničkoga polja – sve gušće preoravanoga - s drugim kategorijama. Spomenuta neizbježnost može izgledati čudnom, budući da se uobičajeno ističe umjetnička autonomnost, sloboda izraza, kritička pozicija… Međutim, proizvodi kojima je pridružena ekonomska vrijednost nisu samo jedna od glavnih tema suvremene umjetničke produkcije, nego je sveopća društvena komodifikacija postala preduvjet te iste produkcije. Stoga je uvijek od ključne važnosti razmotriti koje su umjetničke implikacije takve situacije. Spomenuti preduvjet, dakako, ne znači da autori ne zauzimaju kritičku distancu – neovisnost o komodifikaciji moguće je, ako ne u praksi, onda barem u imaginaciji i nadalje održavati.(2)
Dakle, premda se većina autora nije obazirala na sugeriranu/ nametanu temu, nekolicina je svojim radovima na nju ipak odgovorila, a među njima ima i onih koji su iskoristili ponuđeni prostor (konkretno, na pitanje o vlastitu konceptu na formularu Prijavnice) da sami razjasne svoja ostvarenja i/li pozicije. Kako, dakle, sami autori tumače svoja djela? Zalaganje za „preispitivanje umjetnosti i njene vrijednosti“, prema mišljenju Renea Bachracha Kristofića, nužno je „u današnjem svijetu prevladavajućeg, ali i umirućeg neoliberalnog kapitalizma, u kome svaka stvar, djelo ili ideja moraju imati materijalnu, novčanu protuvrijednost“. Elvin Berton preuzima atribut grupe U2 s turneje 1997. – limun - kojim ponavlja njihovu parodiju potrošačkog društva, a pored toga, kako sam autor smatra, „ironično progovara i o gomilanju, štancanju, odnosno pop kulturi“, a također, navodno, isti motiv „može se interpretirati i kao izrugivanje kiču i načinu suvremenog života zasićenog ‘limunadama’“ itd. (dakako, ta bi ideja jasnije došla do izražaja u slučaju izlaganja većeg broja („poliptiha“) slika istoga motiva na istome formatu, vrlo slično izvedenih). Aleksandar Bezinović uzima motiv ‘pin-up’ djevojke-zečice kako bi u kontekstu teme prokomentirao „konkretan odnos ponude i potražnje za identitetom te procjenom cijene identiteta, kako osobnog, tako i kulturnog“. Za Morenu Brnčić slika ‘Pošto jabuke?’ „jest ironiziranje umjetničkog djela kao takvog“ te se vraća staroj dilemi (i ponekad pogubnoj zabludi) konstatacijom „danas u Hrvatskoj jabuke su važnije od slike“. Suptilno zapažanje svojom fotografijom pokazuje Marta Crnobrnja, ukazujući na „simboliku ostavljenog neonskog anđela u blagdansko doba koji bdije nad globusom na pustom gradilištu (…) dok ljudi sumanuto kupuju poklone, jure s punim vrećicama“… Izravnu provokaciju „stanja društva, mjerila vrijednosti, kulture…“ postavlja Hrvoje Dumančić instalacijom Magic Box jer posjetitelj mora posebno platiti (istina, prihod ide u Fond za mlade umjetnike) ako želi vidjeti izloženi rad. Ana Gezi se također neposredno obraća temi i stvara „konzumeristički oltar“ na kojemu se „nalazi prikaz samog komadanja ljudskog bića, rastavljenog na dijelove i na koncu rasprodanog.“ Jednako tako, o „tržištu ljudskim organima“ progovara Karina Sladović. Kristina Horvat Blažinović razvija u vremenu projekt „Thin Yellow Line“ kojim reklamira globalnu korporaciju „Happily Modified“ koja „promovira nove identitete“ – no budući da je riječ o izmišljenoj korporaciji čitav je projekt naprosto parodijska simulacija. „Propitivanju vrijednosti onoga što ostaje iza svake epohe ljudske povijesti“ posvetio je svoj rad pod nazivom „Spomenik“ Robert Starčić, a očito je kako misli da naše vrijeme ostavlja „nered i otpad“. Parodiju na TV prodaju donosi Marina Stoponja, ugradivši audio snimku „nagovaranja na kupnju umjetničkog djela, ali ne kao umjetničke vrijednosti, nego proizvoda koji kupcu može koristiti na određeni način“. O tržištu svoj komentar nastojala je dati i Valentina Šuljić izlaganjem majice („koja obilježava sadašnjeg i budućeg potrošača u ringu tržišta“) jer „one polako postaju stereotip, bez snage koja djeluje na psihu kupca“. „Umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik“ – citat je Mladena Stilinovića kojim Azra Svedružić „proširuje temu poraznog mjerenja uspješnosti umjetnika njegovom moći prilagodbe diktatu tržišta“ te ujedno „problematizira pitanje mjesta, funkcije i konzumacije umjetničkih djela“. Sličnu Stilinovićevoj konstataciji, iznosi i Paulina Jazvić: „Ako niste na Internetu, isključeni ste s tržišta“. Svijest o tržištu – kupovini i prodaji umjetničkih djela – time je jasno izražena. Ono pak što u našoj marginalnoj poziciji u odnosu na svjetska središta nije još prisutno (ili tek u vrlo maloj mjeri) jest „rast i dominacija investicijskog tržišta u umjetnička djela (kao nekada u zlato i druge dragocjene metale)“(3). Iako ih se vulgarnim tumačenjem svodi na dobra poput svih ostalih, ipak se nameće zaključak kako su umjetnička djela posebna vrsta robe. Uostalom, možda se komodifikacija umjetnosti najbolje kritizira – nakon nestanka otpora avangarde - tako da se ista ignorira?! Dakako da je to naivna pomisao, ali činjenica jest da nemali broj radova pripada svijetu fantazije ili nastoje bilježiti slikovito, zanimljivo, ‘lijepo’… šireći se do dopadljivosti koja je ponekad tek na razini suvenira - što opet neminovno pripada tržištu. Sve u svemu, kao slika stanja, izložba Recentna 2010 pored određenog broja kvalitetnih i zanimljivih radova, ne donosi mnogo velikih djela; već je odavno uobičajeno da su mnoga u estetskom smislu slabo ambiciozna, s druge pak strane konceptualni radovi dostižu svoju ideaciju ‘na prvu loptu’, a tada je intrigantnost kratka vijeka.

S daleko izraženijim kritičkim pristupom - kad bih želio predstaviti ono najbolje što može ponuditi zagrebački HDLU - možda bi tek trećina prisutnih zadovoljila (ali zašto napokon i ostali – kao članovi Udruge - ne bi pokazali svoju produkciju). Od posebnog poziva (kao što je prošle godine bio upućen tridesetorici autora čime je, mišljenja sam, podignuta kvalitativna razina) ove sam godine odustao, već i zbog iznimno dobra odaziva što je, dakako, vjetar u leđa organizatora kako bi ustrajao u pripremi Recentne. Nameće se zaključak: prevelika ponuda, premala potražnja; omjer proizvođača (umjetnika) i publike (zapravo, potrošača ili barem korisnika) teško je održiv u tržišnom smislu. Pa ipak, iako je recepcija iznimno važna, možda neće biti naodmet podsjetiti se kako „odnos umjetnosti prema društvu ne smijemo tražiti primarno u sferi recepcije. Taj odnos prethodi recepciji, on je u produkciji“.(4)

Nikola Albaneže

————————————————————————————–

Upravni odbor HDLU je na sjednici od 15. 6. 2010. na osnovu mišljenja Umjetničkog savjeta HDLU i Umjetničkog savjeta Galerije PM donio je slijedeći program za 2011. godinu:

Manifestacije (Galerija Prsten, Galerija Bačva, Galerija PM)

TRIENALE SLIKARSTVA
Recentna izložba članova HDLU

Galerija Prsten

1.    Jože Ciuha
2.    Ivica Malčić: Too much too soon
3.    Ivan Branko Imrović: Crtačev dnevnik
4.    Jasenka Bulj: Prostori interakcije 2000.-2010.
5.    Hamo Čavrk: Carta incognita
6.    Vladimir Dodig Trokut: Trokut kuhinja aritma lovos 2011.
7.    ZAGREBAČKA ŠKOLA CRTANOG FILMA  50 godina od Oskara
8.    Izložba (Ivo Pilat, Alma Orlić, Lidija Kašpar Stranić, Jasna Bogdanović)
9.    EMZIN: Emzinovi ilustratori

Galerija Bačva

1.    Stanko Abadžić: Berlin – skice za portret grada
2.    Josip Tirić: Pasha
3.    Aikiko Sato & Hisao Ihara: Hommage to the leaves/spring;fall
4.    Pavlić Darko i Damir Medvešek:  Sindrom vakuuma, instalacija
5.    Ante Teskera: S onu stranu
6.    Saša Živković: Sis-mandala
7.    Neva Lukić i Veronika Gamulin: Etikete tumačenja umjetničkog djela
8.    Davor Sanvincenti: Quasar
9.    Marin Majić: Samostalna izložba
10.  Petar Barišić: Gluho zvono
11.  Mirjana Smolić: Doktorski rad s Doktorskog studija kiparstva ALU Sveučilišta u Zagrebu
12.  Dionisis Kovallieratos: Izložba crteža
13.  Herman Gletter

Galerija Karas

1.     Andrea Zrno: Ultimate fight
2.     Iva Mihanović: Light
3.     Branko Lepen
4.     Lydia Patafta: Ulaz slobodan izlaz
5.     Darije Petković: Duhovi prošlosti
6.     Livijo Rajh: Adaptacija
7.     Pavle Pavlović: Document 1
8.     Rafet Jonuzi
9.     Ivana Vulić: Blato izložba serije slika
10.   Aleksandar Bezinović: Bilo gdje izvan ovog svijeta

Galerija PM

1.     Ivana Gorički i Petra Kovačić: Metafora društva
2.     Tea Hatadi: kustoski koncept Halfway/Na pola puta
3.     Nicolaz Beigman: Living Sufism
4.     Ana Hušman i Nicole Hewitt „Crna tvar“, kustoski koncept sa studentima ALU
5.     Miron Milić: Stjerani u kut
6.     Ana Bilankov
7.     Marko Prpić