Hrvatsko društvo likovnih umjetnika raspisuje

NATJEČAJ za
1. BIJENALE SLIKARSTVA

Dom hrvatskih likovnih umjetnika
(Galerija Bačva, Galerija PM, Galerija Prsten)

2. studeni – 22. studeni 2011.

Pravo na odaziv imaju likovni umjetnici svih generacija sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Prijaviti možete 3 (tri) umjetnička djela producirana nakon 2008. godine. Da biste sudjelovali na natječaju, potrebno je priložiti:

1.) PRIJAVNI OBRAZAC

Potpuno ispunjen prijavni obrazac je obavezan. Prijave bez ispunjenog obrasca neće se razmatrati. Prijavnicu možete preuzeti ovdje.

2.) FOTOGRAFIJU SVAKOG RADA

• Format:                       jpg, JPEG, tiff
• Dimenzije:                   2400 x 1600 pixela
• Naziv fotografije:         prezime_ime (npr. horvat_ivan.jpg)

Ukoliko niste u mogućnosti poslati digitalnu snimku, fotografije radova (minimalnih dimenzija 18 x 13 cm) možete u istom roku dostaviti ili poslati poštom u Tajništvo HDLU-a s naznakom “za Bijenale slikarstva“. Molimo dostaviti samo foto dokumentaciju, ne originalne radove!!!

ROK ZA PREDAJU PRIJAVA JE 21. RUJNA 2011.

Prijedlozi se osobno ili poštom dostavljaju na
adresu:            Tajništvo HDLU, Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagreb
e-mail:             info@hdlu.hr

s naznakom BIJENALE SLIKARSTVA 2011

Naknadno prispjele i/ili nepotpune prijave se neće razmatrati.

Predana dokumentacija podiže se u roku od 30 dana od objave rezultata na službenim web stranicama Udruge (www.hdlu.hr). Po isteku navedenog roka za nepreuzetu dokumentaciju ne odgovaramo. HDLU ne preuzima obvezu vraćanja predanih materijala poštom. HDLU ne preuzima obvezu produkcije i opreme umjetničkih djela. HDLU ne preuzima obvezu i trošak dostave i povrata umjetničkih djela.

HDLU pridržava sva prava za korištenje predanih materijala u svrhu promidžbe 1. Bijenala slikarstva u svim medijima te katalogu, pozivnici i web stranicama.

Koordinacija: stručni tim HDLU

Kontakt: info@hdlu.hr

……………………………………………………….

Bijenale slikarstva

Uvod u novo čitanje hrvatskog slikarstva

Prošlo je već puno godina otkad je napuštena podjela na stare i nove medije. Unutar postmodernističkog diskursa otpočela je i završila  priča o intermedijalnosti ali i o smrti slikarstva. Nakon smrti uslijedio je i trijumfalni povratak. Smrt kao takva više je nego upitna, a razlog teorijama o prekidu kontinuiteta slikarskog medija svakako se nalazi u činjenici prekida odnosa umjetnika sa samom tehnikom slikanja. Činjenica je da je većina slikara  u jednom trenutku mislila da može prekinuti s nasljeđem akademizma i otpočeti slikati budističkom prazninom kao Pollock ili Rothko a da pritom nisu izgradili samu slikarsku tehniku. Upravo zbog inzistiranja na slikarskoj tehnici jedino je njemačko slikarstvo zadržalo kontinuitet od velikana starije generacije kao Anselma Kiefera, Sigmara Polkea i Gerharda Richtera, preko srednje označene djelom Jorga Immendorffa do najmlađih slikara poput Thomasa Scheibitza ili Norberta Biskya.  Polazište tog slikarstva svakako više nije bio akademizam već sva medijalna i intermedijalna kultura od sedamdesetih godina naovamo.  Paradoks je bio tim veći da su mediji za koje se tvrdilo da će istisnuti „klasičnu sliku“ poput videa, instalacije ili cyber arta postali polazišna točka za novu slikarsku scenu. Situacija u Hrvatskoj bila je puno kompleksnija. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije avangardna kretanja u umjetnosti od raskida sa socrealizmom bila su inaugurirana kao državna umjetnost.  Ideološkom vrhu ona su predstavljala ključan dokaz o jugoslavenskom trećem putu između istoka i zapada. Model državne kulture približavao je Jugoslaviju istočnom a jaki avangardni pokreti zapadnom kulturnom modelu. Zbog svega toga su čak i građanskom miljeu najekscesnije pojave od ranih radova Marine Abramović do filma Lazara Stojanovića Plastični Isus i performansa Tomislava Gotovca „Zagreb volim te“ bile tolerirane u različitim varijablama. U periodu formiranja samostalne Hrvatske, za vrijeme i neposredno poslije Domovinskog rata u jednom se djelu političkog i kulturnog vrha stvorio anakroni model nacionalne kulture. Pošto je kroz povijest kiparstvo kao medij bilo uvijek vezano u ideologiju, upravo je ono postalo jedno od međaša nove hrvatske nacionalne umjetnosti. U slikarstvu se osim par pojava koji su pleternu ornamentiku inkorporirali sa trash estetikom nova nacionalna umjetnost nije jače implementirala. Kao rezultat svega toga u devedesetim je nova NGO scena, urbano kulturna, kao i scena vezana za djelovanje  platformi civilnog društva  napravila podjelu na retrogradno i suvremeno  te progresivno i regresivno. Upravo je ta scena na početku svog djelovanja  gotovo anatemizirala slikarski medij kao nešto odavno mrtvo. Tako su se našle suprotstavljene dvije dogme ona koja je govorila o nacionalnom i akademizmu i ona koja je govorila o internacionalnom i o novim medijima.  Nakon nekog su vremena ove dvije dogme dobile političke oznake lijevog i desnog, klerikalnog i ateističkog, moralnog i perverznog već prema potrebi. U financijskom je smislu tržišni pokrovitelj jedne i druge dogme, da parafraziramo Negrija bio „Imperij“. Jedina je razlika bila u prividu jeli se radi o firmi u nacionalnom ili stranom vlasništvu. Procesi globalizacije kulture koji su Hrvatsku zahvatili već od 2000 godine  izmijenili su potpuno kulturni život kao i sliku u javnom mnijenju o samim umjetnicima.  Nedefinirano tržište umjetničkih djela, nedostatak privatnih fondova i smanjenje potpore državnih i gradskih vlasti produbili su sve veći jaz između umjetnika, njihovog djelovanja i konzumenta umjetničkog djela. Upravo zbog svih tih razloga Hrvatsko je društvo likovnih umjetnika kao temeljna cehovska i strukovna udruga likovnih umjetnika u Hrvatskoj odlučilo pokrenuti Bijenale slikarstva.  Inicijalnu ideju za pokretanje takve manifestacije dao je slikar Dalibor Jelavić, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Početkom godine formiran je Organizacijski odbor Bijenala slikarstva koji će koordinirati sve aktivnosti oko prvog bijenala. Namjera nam je ne samo pokazati vrijednosti slikarske scene u Hrvatskoj, već tu istu scenu postaviti u Evropski i svjetski kontekst. Naime u Hrvatskoj se zadnjih par godina može pratiti reafirmacija slikarstva kako kroz djelovanje srednje generacije slikara kao i etabliranje onih najmlađih. Na Bijenalu ćemo  pokazati njihove radove, dati im novi teorijski diskurs te stvoriti uvjete za ponovnu revalorizaciju slikarske scene. Na svakom  će se od bijenala predstaviti relevantna slikarska scena jednog grada.  Zbog svega smo toga pozvali britanskog kustosa  s berlinskom adresom Marka Gisbourna da odabere najbolje od trenutno najsvježije slikarske scene u svijetu. Kao rezultat njegovog izbora u sklopu Bijenala slikarstva predstaviti će se petnaest najznačajnijih berlinskih slikara na izložbi naziva „Ich bin ein Berliner“. Prvi hrvatski Bijenale slikarstva nastojati će biti generator otkrivanja novih slikarskih imena i njihov promotor. Zbog svega će toga Organizacijski odbor u kojem sjede isključivo vizualni umjetnici koji se bave suvremenom slikarskom praksom žirirati  radove prijavljene za izlaganje na bijenalu. Natječaj  će biti jednim djelom pozivni a drugim javni i otvoreni.  Mišljenja smo da se jedino tako može dobiti kvalitetan presjek hrvatske scene. Teoretičarima umjetnosti ostavljamo mogućnost  postava bijenala u kontekst koji mu pripada, a sudu vremena njegovu kvalitetu i značaj. Stoga vas dragi prijatelji pozivamo da svi skupa radimo na realizaciji prvog hrvatskog Bijenala slikarstva, te da zajedno osvojimo nove prostore medija svjetla.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
Organizacijski odbor Bijenala slikarstva