Okruženju usprkos
Izložba povodom 150. obljetnice HDLU i 80 godina od izgradnje Doma HDLU
Dom HDLU
26.10.-2.12.2018.
Otvorenje izložbe: petak, 26.10.2018. u 20.00 sati u Domu HDLU
U 2018. godini HDLU, današnje najveće i najstarije umjetničko udruženje, koje okuplja preko 1.900 likovnih i multimedijskih umjetnika iz cijele Hrvatske, obilježit će 150 godina djelovanja, ali i 80-tu godišnjicu od izgradnje Doma hrvatskih likovnih umjetnika, čiji je autor Ivan Meštrović, svojevremeno i predsjednik Udruženja.
Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije)
serija izložbi koje se temelje na kolekciji Kontakt
posvećeno Mladenu Stilinoviću
šesta epizoda
Dom hrvatskih likovnih umjetnika
12.04. – 6.5. 2017.
Najava stručnog vodstva kustosica kroz izložbu
Július Koller, Upitnik kulturna situacija (U.F.O.), 1992.
Poštovani i poštovane,
Čast nam je pozvati Vas na javno predstavljanje skulptura
akademskih kipara
DORE KOVAČEVIĆ i IVANA KOŽARIĆA
u subotu 12. svibnja, 2012. u 12 sati
na Aleji skulptura na Savskom nasipu.
…………………………………………………………..
DOVRŠENA PRVA FAZA
Prva faza Aleje skulptura na Savskom nasipu prema zamisli Ratka Petrića (ako se izuzme Miroslav Šutej od čijeg se rada odustalo još za Šutejeva života jer se zamisao stupa izrađenog od starih limenki i drugih metalnih otpadaka odmah procijenila opasnom za šetače.) završena je desetom skulpturom u nizu, djelom Dore Kovačević “Tok”. Prva faza obuhvaća radove desetorice uglednih hrvatskih kipara, koji su navedeni prema godinama postavljanja na Savski nasip.
Ratko Petrić Kapi,
Marija Ujević Trkač,
Miro Vuco Kamen temeljac,
Stjepan Gračan Žabnjak,
Milena Lah Kotač vremena,
Branko Ružić Mačka,
Mladen Mikulin Čovjek s kolutom,
Zvonimir Lončarić Putokaz,
Šime Vulas Dvoje,
Dora Kovačević Tok,
DORA KOVAČEVIĆ
TOK, 2010.
330 x 160 x 50 cm
Od prvog rada Dore Kovačević, koji je Ratko Petrić odabrao za Prvu fazu Aleje skulptura na Savskom nasipu i koji je bio predstavljen na izložbi u Galeriji ULUPUH u Zagrebu 1994., do ovog koji je postavljen u prosincu 2010. i promoviran u proljeće 2012., prošlo je osamnaest godina. U tom je razdoblju umjetnica ostvarila niz novih ciklusa i postavila pred sebe nove kiparske probleme. Konačni rad koji je ostvaren i postavljen na Aleji skulptura na Savskom nasipu nastao je iz kiparskih preokupacija punom i praznom formom u relacijama u kojima je volumen izjednačen s oplošjem, a misao usmjerena na slikovitost (dekoraciju) kao kiparsku mogućnost. Potaknuta čipkastim strukturama i uopće problemom pozitiva i negativa u ravnopravnom odnosu, nadahnuta ženskom rukotvornom baštinom čipke i veza, Dora Kovačević je ostvarila sofisticirano, oblikom jednostavno, ali misaono složeno umjetničko djelo koje svoju razložnost i univerzalnost crpi iz avangardnih načela. Oblik “toka rijeke” (vode, života, trajanja itd.) harmoniziran je sa slikovitošću (geometrijskim oblicima utisnutim u valovitu podlogu kao dezen na tkanini) proizašlom iz temeljnog kiparskog jezika. Tragovi (intervencije) pripadaju nepostojećem volumenu bez kojeg bi materijalizirani “Tok” (motiv valovitog vremena/pokreta) bio osiromašen i bez smisla. Tek u vizualno-taktilnom jedinstvu omeđeno i neomeđeno, izraženo i neizraženo, opipljivo i ne opipljivo, jednostavno i složeno postaju autentičan odnos volumena i prostora i potvrđuju se poetičnošću i ljepotom, koja iz tog odnosa proizlazi.
Dora Kovačević rođena je 11. siječnja 1951. u Dubrovniku. Diplomirala je 1974. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Alberta Kinerta.
Kiparstvo je studirala na Ecole Superiore des Arts Decoratifs u Parizu 1975.-1977. gdje je boravila kao stipendist francuske vlade. Godine 1986. odlazi u Milano na jednogodišnje studijsko usavršavanje na Belle Arti kao stipendistica talijanske vlade. Izlaže od 1977.; izvela je znatan broj radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1997. radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao docent.
ZAHVALE
………………………………………………………………………………
ZAPOČETA DRUGA FAZA
Autorica se osobno zahvaljuje na susretljivosti i strpljenju djelatnicima “Hrvatskih voda” – direktoru i njegovim suradnicima, inženjeru Ljudevitu – Luji Tro panu, kao i radnicima, koji su joj po mogli u realizaciji skulpture “Tok”, izvedene i postavljene u prosincu 2010
Rad Ivana Kožarića “Ruka” jedanaesta je skulptura u nizu Aleje skulptura na Savskom nasipu i ujedno prva realizirana skulptura iz Druge faze Aleje skulptura na Savskom nasipu. Druga faza Aleje skulptura na Savskom nasipu obuhvaća sljedeće autore: Ivan Kožarić (realizirano), Zlatko Bourek (u pripremi), Stanko Jančić (u pripremi), Ante Kuduz (u pripremi), Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Ko sta Angeli Radovani, Ivan Lesiak, Josip Diminić, Slavomir Drinković, Petar Barišić i Peruško Bogdanić.
IVAN KOŽARIĆ
RUKA, 2010. – 2011.
4,30 m
inox
Vidjevši malu drvenu maketu “Ruke” Ivana Kožarića, Ratko Petrić odabrao ju je za izvedbu na Aleji skulptura na Savskom nasipu. Prepoznao je u tom radu Ivana Kožarića novomilenijsku kombinaciju umjetnosti i dizajna, izgled znaka kompleksne i mnogoznačne simbolike, visoko tehnološku estetiku i ironičan, podsmješljiv i duhovit komentar društvene zbilje. Ovaj je rad (ruka produženih prstiju) jednako toliko kritički oštar i duhovit, koliko je minimalistički jednostavan i suzdržan. S jedne strane vrlo životan i human, s druge univerzalno hladan i apersonalan. “Ruka” Ivana Kožarića kiparski je znak civilizacijske nesavršenosti te ujedno i enigmatski poziv na razmišljanje on o me tko razumije. Jer Ivan Kožarić nije kipar pretenciozne angažiranosti. Naprotiv. Kipar je “prizemljenog sunca” i provokator razboritosti. “Ruka” je djelo koje potiče širenje oštroumnosti kod potencijalno masovne i raznovrsne publike.
O AUTORU
Ivan Kožarić rođen je 10. lipnja u Petrinji. Diplomirao je 1949. kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Javno izlaže od 1953. , a samostalno od 1955. Jedan je od članova grupe Gorgona osnovane 1961. Najzapaženiji su mu na s tupi na biennalu u Aleksandriji i na izložbi “La je une sculpture” u Parizu 1960., biennalu u Veneciji 1976., Sao Paulu 1979., Izložbi hrvatske skulpture u Duisburgu 1994., Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza 2002., na “Documenti” u Kasselu 2002., u teheranskom Kulturnom centru Niavaran 2004. i u Parizu 2012. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja među kojima “Nagrade Josip Račić” 1994., “Nagrade Vladimir Nazor” za životno djelo 1997. Redoviti je član HAZU.
……………………………………………………………………………………………………………
O REALIZACIJI
Realizaciju skulpture “Ruka” Ivana Kožarića omogućili su Ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, Milan Večković, poduzetnik iz Novog Čiča (besplatan transport) i “Hrvatske vode”koje su izradile temelj za skulpturu. Skulptura je izrađena u “Metal-plastu” pod vodstvom Marka Adamovića. Postavljanje i montažu obavila je Ljevaonica umjetnina Stjepana Martinca (Martins-Invest) iz Vukovine i to 2. lipnja 2011.
MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
