Slavko Kopač Grand Prix nagrada 6. bijenala slikarstva
Nagrada za mladog umjetnika 6. bijenala slikarstva
MSU nagrada
NMMU nagrada
Cloverfield nagrada
Vladimir Dodig Trokut
Iva Vraneković – umjetnici umjetniku
Nagrada reGalerija
Tomislav Buntak, Ivana Andabaka, Željko Marciuš, Sonja Bakota, Matko Vekić, Ivan Posavec, Luka Kušević, Jurica Pušenjak, Zoltan Novak, Nikola Pjevačević, Nataša Ivančević, Iris Jambrek
Odbor za dodjelu nagrada 6. bijenala slikarstva u sastavu: Snježana Pintarić (MSU), Miroslav Gašparović (MUO), Tomislav Buntak (HDLU), Josip Zanki (HDLU), Zlatan Vrkljan (ALU) dodijelio je nagradu Slavko Kopač Grand Prix 6. bijenala slikarstva (25.000,00kn neto) Matku Vekiću.
Tomislav Buntak, Ivana Andabaka, Matko Vekić
Dobitnik Nagrade za mladog umjetnika Bijenala slikarstva (20.000,00kn) je Nikola Pjevačević.
Nikola Pjevačević
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji MSU u 2023. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Bijenala Slikarstva Ivici Malčiću.
Nataša Ivančević, Ivica Malčić, Ivana Andabaka
Stručno vijeće Nacionalnog muzeja suvremene umjetnosti dodijelilo je NMMG nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u galeriji Josip Račić u 2023. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Bijenala Slikarstva Nikoli Pjevačeviću.
Željko Marciuš, Nikola Pjevačević
Odbor za dodjelu nagrada 6. bijenala slikarstva dodijelilo je Cloverfield nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Cloverfield, Iris Jambrek.
Nagrada Vladimir Dodik Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku dodjeljuje na poticaj i zahvaljujući donaciji anonimnog filantropa, temeljem odluke odbora u sastavu Nikola Albaneže, Tomislav Buntak, Ivan Posavec te anonimni filantrop. Dobitnici tri jednakovrijedne nagrade od po 11.111,00kn neto te samostalne izložbe u galeriji Karas u 2023. su: Luka Kušević, Jurica Pušenjak, Đuro Seder.
Jurica Pušenjak, Esther Dav
Luka Kušević
Đuro Seder (iz postava 6. bijenala slikarstva)
Nagradu reGALERIJA, koju dodjeljuje reGALERIJA tvrtka u vlasništvu Regeneracije d.o.o. dobiva Aleksandar Bezinović. Nagrađeni će dobiti tapiseriju izrađenu prema motivu djela izloženog na Bijenalu slikarstva
Ivana Andabaka, Aleksandar Bezinović, Goran Mikec, Tomislav Buntak
Tomislav Buntak, Ivana Andbaka, Željko Marciuš, Zoltan Novak
OBRAZLOŽENJA NAGRADA :
Slavko Kopač Grand Prix nagrada 6. bijenala slikarstva
Matko Vekić
Matko Vekić, akademski slikar, red.prof.art., ovogodišnji je dobitnik Grand Prix nagrade na 6. Bijenalu slikarstva.
Već niz godina od samog početka karijere slikar Matko Vekić snažno utječe na slikarsku scenu dajući joj osobni identitet izvrsnim slikarskim izložbama. Nakon Umjetničkog paviljona, Muzeja za umjetnost i obrt, Gliptoteke HAZU, Doma HDLU-a njegova slikarska izložba ” Arhipelag” održana u MSU u Zagrebu 2021. obilježila je i čitavu izlagačku sezonu u RH.
Na 6. bijenalu slikarstva predstavljen je upravo s pet slika iz ciklusa “Arhipelag”.
Sama ideja Bijenala slikarstva je predstaviti i nagraditi slikare i slikarice koji su na poseban način obilježili dvogodišnje razdoblje što je upravo nagrađeni umjetnik, slikar Matko Vekić kroz izložbenu aktivnost kao i djelima izloženim na 6. bijenalu slikarstva na najbolji slikarski način predstavio stručnoj i širokoj javnosti.
Tomislav Buntak
Zoltan Novak, Matko Vekić
Nagrada za mladog umjetnika 6. bijenala slikarstva
Nikola Pjevačević
Nikola Pjevačević, akademski slikar, ovogodišnji je dobitnik Nagrade za mladog autora na 6. Bijenalu slikarstva.
Mladi slikar Nikola Pjevačević predstavio se na više samostalnih i skupnih izložbi u prošlom dvogodišnjem razdoblju. Posebno je zapažena njegova izložba održana u Galeriji SC gdje je na reprezentativan način izašao u javnost zaokruženim monokromatskim ciklusom slika. Slike, slikarska cjelina izložena na 6. Bijenalu slikarstva prezentira njegova trenutna umjetnička istraživanja , monokromatski pejzaž pun atmosfere reprezentativnih dimenzija.
Tomislav Buntak
Zoltan Novak, Nikola Pjevačević
MSU nagrada 6. bijenala slikarstva
Ivica Malčić
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti odlučilo je dodijeliti nagradu Ivici Malčiću na 6. Bijenalu slikarstva za radove nastale tehnikom akrila na iverici naslovljene „My heros“ i „Kad smo bili tri moja brata i ja“, iz 2020. Vijeće je prepoznalo Malčićev kontinuirani rad na razvoju posve autorskog i samosvojnog vokabulara proširenog slikarstva. Također, Vijeće podcrtava umjetnikov duhovit, ironičan odnosno samoironičan pogled na svijet i britko komentiranje uvjeta umjetničke proizvodnje koje potom umješno transformira u radove bogate heterogenim kulturološkim registrima. Naposljetku, članice Stručnog vijeća nagrađuju Malčićevu ustrajnost u razradi njemu svojstvenog pristupa figuraciji kao i vješto kombiniranje aforističnih tekstualnih formi iz prvog lica jednine kojim dosljedno propituje institucionalne kanone.
NMMU nagrada 6. bijenala slikarstva
Nikola Pjevačević
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas o dodjeli Nagrade Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti Nikoli Pjevačeviću u vidu samostalne izložbe u Galeriji „Josip Račić“ 2023. godine. Stručni žiri NMMU-a u sastavu: Branko Franceschi, Lada Bošnjak Velagić, Dajana Vlaisavljević i Željko Marciuš jednoglasno je 10. 11. 2021. nakon pomnoga razgledavanja Bijenala donio odluku o Nagradi. Slikar Nikola Pjevačeveić (1993.) izdvaja se iz heterogene produkcije ovogodišnjeg Bijenala moćnim i dimenzijama respektabilnim monokromnim poliptihom – velom zagrobnog života iz ciklusa Smiraj. Neospornim procesima stvaranja te odbacivanjem stroge formacije materije i forme autor stvara sliku u kategoriji njezine fizičke činjeničnosti, ali i duhovnosti u tradiciji monokromnoga slikarstva visoke moderne koju vrsno interpretira i značenjem preformulira. Stoga je žiri NMMU-a bezrezervno izdvojio ovog, što je posebno važno, mladoga umjetnika za samostalnu izložbu u Galeriji „Josip Račić“ 2023. godine.
Željko Marciuš
Nagrada Cloverfield
Iris Jambrek
Iris Jamberek vidimo kao umjetnicu koja se ističe te neopterećeno stupaju na scenu. Iris s lakoćom i ozbiljnošću izvedbe intrigira, a njenu svježu i novu energiju prepoznala je tvrtka Cloverfield. Zahvaljujući svojem jedinstvenom pristupom vlastitom stvaralaštvu i životnosti svojih djela, vidimo odličnu mogućnost za suradnju s novom mladom umjetnicom i realizaciju izložbe u galeriji Cloverfield. Bit će nam izuzetna čast pružiti naš prostor na raspolaganje umjetnici iz najmlađe slikarske generacije za predstavljanje njenih novih radova.
Dino Medvedec
Nagrada ReGalerija
Aleksandar Bezinović
reGALERIJA je tvrtka koja se već gotovo 55 godina bavi izradom ručno rađenih „custom made“ tepiha i tapiserija.
Osim tepiha za komercijalnu upotrebu, od samih početaka tvrtka gaji suradnju s mnogim likovnim umjetnicima, prenoseći njihova djela u za njih uvijek zanimljiv medij – tepihe i tapiserije, stvarajući na taj način i trajne kulturne vrijednosti.
Iz tog nam razloga nije bilo teško i nismo dvojili u odluci da podržimo i ovaj događaj, a ovom nagradom iznjedrimo još jednu dobru suradnju.
Iz mnoštva zanimljivih radova, odlučili smo izdvojiti rad autora Aleksandra Bezinovića kojeg smo prepoznali kao nešto što bi moglo odlično funkcionirati kao tepih ili tapiserija. Budući da sve naše tepihe izrađujemo od prirodnog materijala – kvalitetne runske vune, volimo istaknuti i udobnost kao jednu od njihovih karakteristika. Vjerujemo da ćemo u suradnji s Aleksandrom, njegov rad „Zona udobnosti“ zajednički pretvoriti u tepih koji će biti i atraktivan i udoban.
Goran Mikac
Nagrada Vladimir Dodig Trokut i Iva Vraneković – umjetnici umjetniku
Ivan Posavec, Jurica Pušenjak
Od Black Lives Matter, preko Artist Lives Matter, Beethovenove Ode radosti, Sex Pistolsa i fluidnosti lirske poezije, do remek-djela i nove svjetske senzacije suvremene hrvatske arhitekture bez presedana – novoga Nacionalnog stadiona i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (NMMU) u zajedničkom arhitektonskom ZDANJU.
Koliko god je čovjek, dok gleda zvjezdano nebo, zadivljen tim prizorom, jednako je tako, ili još više, zbunjen i smeten spoznajom što za postojanje svemira uopće nije potreban; ni on ni njegov život. Pa ipak, bez svoga postojanja čovjek ne bi mogao gledati u zvjezdano nebo i u svemiru tražiti razlog svoga postojanja…
Da parafraziramo; moje ime je Anonimni Filantrop i sve oko mene je crno-bijeli svijet,
a Bijenale slikarstva je budan san toga svijeta u boji. Prisutnost ideje nagrade, u funkcionalnoj stvarnosti ovoga svijeta i ove godine, materijalizira se kroz laureate te zahvaljujući njima Filantrop komunicira svoju prisutnost i namjeru; biti uz umjetnika i revalorizirati njegovu poziciju u društvu, svakako ne onakvom kakvo ono jest, već u društvu kakvo bi ono moglo biti po svojim neostvarenim potencijalima.
Dobitnici ovogodišnje nagrade su: Đuro Seder za beskompromisnu mladost i radost stvaranja u kojoj ta ista ljubav od neprestane radosti i mladosti pobjeđuje apsolutno sve nalik na Beethovenovu Odu radosti; Luka Kušević, koji svojim delikatnim lirskim načinom slikanja pokazuje da je pjesnik slikarstva i da ta materija lirske fluidnosti itekako može biti prisutna u rigidnoj tehnologiji i tehnologiji rigidnosti razmišljanja tzv. tehnološkog naprednog i rigidnog svijeta; te Jurica Pušenjak, za njegov angažiran narativ (pohvalnog provokativnog karaktera nalik na Sex Pistolse) koji – mada osobno ne dijelim njegov svjetonazor – shvaćam kao što u Francuskoj shvaćam i beskompromisno podržavam narativ tzv. Žutih prsluka, te u Sjedinjenim Američkim državama narativ koji se globalno itekako u prostoru suvremene umjetnosti i kulture interpretira, a poznat je kao Black Lives Matter. Ovih dana po prvi put u povijesti
čovječanstva prva žena crnkinja – biva panteonizirana, tj. ulazi u francuski Pantheon u Parizu. Ona je umjetnica, a ime joj je Josephin Baker (ujedno je i nositeljica medalje Francuskog pokreta otpora).
Put od ideja do realizacije ideja vrlo je sličan inspiraciji i realizaciji te inspiracije u umjetničko djelo. To vrijedi, kako za umjetnike, tako i za sve teoretičare i povjesničare umjetnosti te direktore srodnih institucija. I tu ima prostora za poboljšanje stvari bez potrebe javnog vrijeđana bilo koga, jer problemi u kulturi se ne rješavaju na takav način. Kultura pretpostavlja i integraciju osobne kulture te započinje od nas samih svoj dug put prema rezultatima, kako opće civilizacije, tako i naše osobne civiliziranosti.
Ako je svaki čovjek na ovom svijetu čudo ljubavi, onda je svaki umjetnik još jedinstvenije čudo poezije te ljubavi koja se ponekad realizira u formi dijaloga sa svojim talentom, talentom koji ga zove da se ostvari, ali kako to već biva, puno češće negoli ponekad, taj kreativni dijalog je zapravo izoliraniji i samotniji nego nam se čini. Već se šestu godinu preko HDLU dodjeljuje eksperimentalna Nagrada Vladimir Dodig Trokut i Iva Vraneković – umjetnici umjetniku, čiji je cilj iniciranje i razvijanje filantropije osviještenog pojedinca, ali još smo uvijek na skromnom početku. Zato je i moj doprinos realnoj problematici zapravo vrlo malen.
I zbog toga, neka u ogromnim pustinjama lijepih želja i riječi konačno nikne oaza ljubavi u Ministarstvu kulture RH i u srcu ministrice kulture, u srcu ministra financija te premijera, kako bi jednom zauvijek uklonili apsurdnu kaznu i opstrukciju razvoja filantropije u Hrvatskoj; razvoju onih osviještenih pojedinaca koji za to imaju i intelektualne i financijske mogućnosti, da uz korporativna ulaganja, sponzorstva i donacije u kulturu, omogućuju jedino održivu budućnost te razvoj vektora (kojih nažalost i nema mnogo) u sustavu kulture, te ono najvrjednije, život samih umjetnika u kulturi, bez kojih nema ni same kulture, a još manje smisla toga svega. Naime, iznos poreza za dodjelu Nagrade – koja i nije otkupnog karaktera – nije simboličan, nego je znatan iznos, koji se oduzima umjetniku i daljnjem razvoju same nagrade. Prestanimo samo hvaliti tu Nagradu i učinimo sve kako bismo zahvalili državi što ne uzima preko poreza novac namijenjen golom opstanku likovne umjetnosti i samih umjetnika.
Sva perspektivna ministarstva znaju na koji način se stimuliraju razne investicije; oslobađanjem poreza, nameta itd., a ne nametanjem poreza što, kratkoročno i dugoročno, odbija i destimulira i samu pomisao, a kamoli realizaciju te ideje o filantropiji. Na tu temu će se iduće godine održati izložba pod nazivom Ljubav na posljednji pogled u kojoj će sudjelovati svi laureati Nagrade te oboje umjetnika po kojima ta eksperimentalna nagrada – realno i univerzalno simbolično – nosi ime. Riječ je, zapravo, o velikoj kontradikciji i nekulturnoj inerciji koja treba nestati s horizonta ljudskih sloboda te slobode intelektualne misli i inicijative strukturirane konkretnim financijama jer je potpuno suprotna kapitalizmu i modernoj, razvijenoj demokraciji. Kad tražimo ispravljanje te nepravde, zapravo tražimo vašu ljubav jer, kako se kaže, bez ljubavi nema života pa jednako tako nema ni kulture, a još manje života u kulturi, jer kultura i umjetnost su najmonumentalnije i najuzvišenije metafore ljubavi života.
Sva sloboda ovoga svijeta u Hrvatskoj mi ništa ne vrijedi kad kao slobodni građanin svijeta želim pomoći umjetnicima, no prisiljen sam žrtvovati svoju slobodu i dostojanstvo te moram potpisati donatorski ugovor, iako donator nisam, niti to uopće želim biti. Ja sam nešto drugo, a s tim ugovorom se jamči impozantna svota legalne globe i oduzimanja moje slobode, onoga što jesam i što u slobodnom svijetu radim te se moram prilagoditi uvjetima i moralnim poniženjima koje mi država postavlja, a koja nisu na korist umjetnika ni meni, već u korist pohlepne države. To traje već šestu godinu. Već i taj podatak govori jako puno i odjekuje šengenskim prostorom Europske unije. Umjesto da cvjeta filantropija, u Hrvatskoj cvjeta anti-filantropija koja nosi imena: Slovenska, Rimac, Janaf, Žalac itd. unedogled, na sramotu poštenih građana od čijeg novca država živi.
Anonimni filantrop
Izložbu je moguće razgledati do nedjelje 5. prosinca, 2021.
Katalog 6. bijenala slikarstva možete prolistati OVDJE.
DODIJELJENE SU
NAGRADE 54. ZAGREBAČKOG SALONA
Grand Prix nagrada 54. zagrebačkog salona
Nagrada mladom umjetniku / mladoj umjetnici
MSU nagrada
MMSU nagrada
Nagradu Galerije umjetnina Split
Nagradu Umjetničke galerije Dubrovnik
Nagrada HS AICA
Jučer, 29. travnja u Domu hrvatskih likovnih umjetnika uručene su nagrade 54. zagrebačkog salona.
Ove godine dodijeljeno je sveukupno 7 nagrada, Grand Prix nagrada, Nagrada mladom umjetniku / mladoj umjetnici, MSU nagrada, MMSU nagrada, Nagrada Galerije umjetnina Split, Nagrada Umjetničke galerije Dubrovnik i Nagrada HS AICA.
Ivana Andabaka, Snježana Pintarić, Iva Rada Janković, Tevž Logar, Branka Benčić, Viktor Popović, Tina Gverović, Jelena Petric, Ines Matijević Cakić, Tomislav Buntak
Odbor za dodjelu nagrada 54. zagrebačkog salona vizualnih u sastavu: Iva Rada Janković, David Maljković, Sabina Sabolović, Josip Zanki, Dino Zrnec, uz potporu Gradske skupštine Grada Zagreba, dodijelio je Grand Prix nagradu u iznosu od 15.000,00kn umjetnici Tini Gverović.
Grand Prix nagradu je uručila predstavnica Odbora za dodjelu nagrada, Iva Rada Janković.
Tevž Logar, Iva Rada Janković, Tina Gverović, Branka Benčić
Odbor za dodjelu nagrada 54. zagrebačkog salona dodijelio je i Nagradu mladoj umjetnici Jeleni Petric, koja uključuje dvomjesečni rezidencijalni boravak na Cité internationale des arts u Parizu.
Nagradu je uručila predstavnica Odbora za dodjelu nagrada, Iva Rada Janković.
Tina Gverović, Jelena Petric, Ines Matijević
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb dodijelilo je MSU nagradu umjetnici Katarini Zdjelar. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u MMSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
Nagradu je uručila Ravnateljica MSU, Snježana Pintarić.
Snježana Pintarić
Stručno vijeće Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka dodijelilo je MMSU nagradu umjetnici Ines Matijević Cakić. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u MMSU u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
Nagradu je uručio kustos 54. zagrebačkog salona, Tevž Logar.
Tina Gverović, Viktor Popović, Jelena Petric, Ines Matijević Cakić
Stručno vijeće Galerije umjetnina Split dodijelilo je Nagradu Galerije umjetnina Split umjetnici Tini Gverović. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u Galeriji umjetnina Split u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
Nagradu je uručila Ravnateljica HDLU, Ivana Andabaka.
Ivana Andabaka, Tina Gverović
Stručno vijeće Umjetničke galerije Dubrovnik dodijelilo je Nagradu Umjetničke galerije Dubrovnik umjetniku Igoru Eškinji. Nagrada uključuje samostalnu izložbu u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u 2022. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
Nagradu je uručila kustosica 54. zagrebačkog salona, Branka Benčić.
Tomislav Buntak, Branka Benčić, Ivana Andabaka
Ove su godine članovi Stručnog žirija u sastavu Silva Kalčić, Sandra Križić Roban i Anita Zlomislić dodijelili Nagradu HS AICA (Nagradu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara), umjetniku Viktoru Popoviću.
Nagradu je uručila kustosica 54. zagrebačkog salona, Branka Benčić.
Viktor Popović, Tina Gverović, Jelena Petric, Ines Matijević Cakić
Detaljnije o nagrađenima:
GRAND PRIX NAGRADA 54. ZAGREBAČKOG SALONA
Obrazloženje:
Zbog kompleksnosti pristupa, kao i ravnoteži koje nalazi između društvenih i estetskih interesa, odlučili smo dodijeliti Grand Prix radu Tine Gverović “Mehanizacija snova” (2018.). Ova serija gvaševa pokazuje izuzetnu konzistentnost, u vizualnoj kvaliteti i u načinu na koji tematizira intimne reflekse na povijesne i političke promjene. Dominantni poetski naboj njezinih radova uvijek je dodatno označen kao polje društvenog angažmana u kojem prepoznajemo utjecaj feminističke teorije i prakse. Rad kojem smo dodijelili Grand Prix je istovremeno suptilan i direktan. Precizno i vješto izvedeni apstraktni uzorci formiraju pozadinu gvaša i ukazuju na industrijsku obradu ili sistemske procese produkcije. Utopljena u njih su tijela spavača, svedena na konturu i bez ikakvih obilježja. Ona nas ipak snažno asociraju na mnoge slike trpećeg tijela kojima smo dnevno izloženi, bile to slike beskućnika na ulici ili migranata u moru. Ta tijela su krhka, uklopljena i svladana ponavljajućim i dominirajućim uzorkom kojemu se ipak pasivno ne prepuštaju, već mu pružaju otpor. Napetost prepoznatog otpora u radovima Tine Gverović prenosi se i na gledatelja. Ukazuje nam da vidljivosti ovih tijela, kako unutar rada – tako i u društvu, ovisi o posvećenosti i odgovornosti naših pogleda.
O umjetnici:
Tina Gverović radi u mediju instalacije, crteža, slike, zvuka, teksta i videa. Njen rad često uključuje dezorijentirajuće instalacije i bavi se pitanjima vezanim uz prostor, teritorij i identitet, te načinom na koji su ti koncepti vezani za imaginarno. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu u Nizozemskoj 2000., te doktorirala na Middlesex Sveučilištu u Londonu. Nedavne izložbe uključuju izlaganje u Hrvatskom paviljonu – 57. La Biennale di Venezia,Trigon – Post Environment u Künstlerhaus Halle für Kunst & Medien Graz, Suzhou Documents – Biennial, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Tate Modern i Garden of Learning – Busan Biennial. Predavač je na slikarskom odsjeku Camberwell College of Arts u Londonu, WHW Akademiji u Zagrebu, i Dutch Art Institute Roaming Academy.
Tina Gverović
NAGRADA MLADOM UMJETNIKU / MLADOJ UMJETNICI
Obrazloženje:
Nagradu za mladu umjetnicu dodijeljena je Jeleni Petric za rad koji pokazuje aktivan interes za refleksiju vlastite prakse i utjecaja nju. Rad “ob2” (2018.) kao materijal koristi stare prozorske okvire Akademije likovnih umjetnosti, institucije na kojoj umjetnica još uvijek studira. Jelena ih reciklira kako bi izgradila apstraktni geometrijski rad, koji ima snažnu i dinamičnu skulpturalnost u kojoj prozori ostaju vidljivi u svojoj nekadašnjoj funkciji ali s novim zadatkom. Na novonastalu strukturu umjetnica projicira obojeno svjetlo, koje, budući da su prozori bez stakla, kroz njih prolazi, dematerijalizirajući time same okvire, njihovu funkciju i elementarnost. Zavisno od perspektive koju gledatelj zauzme u odnosu na objekt, struktura se neprestano mijena. Time se naglašava ono što i sama umjetnica navodi kao svoj temeljni interes, a to je dekonstruiranje uvjetovanosti pozicija i odnosa.
O umjetnici:
Jelena Petric rođena je 1988. godine u Zenici. Studentica je diplomskog studija, smjer Slikarstvo, u klasi profesora Ante Rašića na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti. Sudionica je programa WHW Akademija u 2018./2019. godini. Uz samostalnu izložbu Težnje i tvari, izlaganu u Galeriji Oblok 2017. godine, izlagala je i na više grupnih izložbi. U Podrumima Dioklecijanove palače izlagala je na manifestaciji Split Art Convention, na izložbi U svijetu umjetnosti – komunikacija i razmjena ideja u Galeriji Šira i drugima. Uz to, izlagala je na festivalu Readymade Ilica u Garaži Kamba i Galeriji udruge Kružok, čija je i članica. Sudjelovala je na land art manifestacijama, a više godina sudjelovala je na izložbi Grisia u Rovinju te bila je sudionica Grafičke radionice Plemenitaš Zvuk u Oblikovno-likovnoj radionici. Dobitnica je Pohvalnica za uspješan rad ALU-a za akademske godine 2015./2016. i 2016./2017. te posebne Rektorove nagrade u godini 2014./2015. za svjetsku praizvedbu opere Madame Buffault u HNK Zagreb.
Jelena Petric
MSU NAGRADA
Obrazloženje:
Video My lifetime (Malaika) umjetnice Katarine Zdjelar, izložbeni prostor Salona, diskretno ispunjava zvukovima čuvenog šlagera Malaika, ljubavne pjesmu koja je postala simbol afričke kulturne emancipacije pedesetih godina, u izvedbi Nacionalnog simfonijskog orkestra Gane. U elegičnom i emotivnom muziciranju orkestra – šezdesetak godina nakon njegova osnutka na valu oslobođenja od kulturnog kolonijalizma – sažimlju odnosi kulturnih centara i periferije, modernosti i emancipacije, internacionalizma i lokalnih tradicija te visoke i popularne kulture.
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti nagradu je dodijelilo Katarini Zdjelar koja kroz iznimno pažljiv portret glazbenika, koji sviraju daleko od idealnih uvjeta, na suptilan način govori o očekivanjima, stremljenjima i iluzijama upisanima u stvaranje i izvedbu umjetničkih djela, ali i o ideji umjetnosti koja, kroz svu složenost značenja njezinih reprezentativnih formi, povezuje svijet. Također, umjetnica na vrlo intiman i poetičan način ukazuje na aktualna pitanja postkolonijalnih identiteta i njihovog performativa, kao i na poziciju pojedinaca unutar geopolitičkih promjena koje neminovno dolaze.“
O umjetnici:
Katarina Zdjelar, beogradska je umjetnica s adresom u Rotterdamu (rođena 1979. godine). Unutar svoje umjetničke prakse najčešće se izražava u mediju animacije, zvuka i performansa, uređuje knjige te potiče djelovanje različitih platformi za umjetničke rasprave i razmjene. Umjetnica je tijekom svoje karijere samostalno održala izložbe u Akademie der Künste der Welt, izložbom To Walk A Line u Kölnu, u Kunstverein Bielefeldu, izložbom Towards a further word, u SpazioA, Pistoia u Italiji te u muzeju Padiglione esprit Nouveau/MAMbo u Bologni. Također sudjeluje na Artists’ Film Clubu, koji je održan u Institutu za suvremenu umjetnost u Londonu.
Katarina Zdjelar
NAGRADA MUZEJA MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI RIJEKA
Obrazloženje:
Referirajući se na jednu od smjernica postavljenih u kustoskoj koncepciji 54. zagrebačkog salona, a koja kreće od pretpostavke da se izložba formira kao mjesto refleksije i umjetničke produkcije, izloženi crtež Ines Matijević Cakić korespondira sa zadanom temom i reflektira prepoznatljiv autoričin konceptualni pristup radu koristeći specifičan vizualni jezik.
Crtež Mrtva priroda sastoji se od tri zasebne tonske studije u olovci, a svaka od njih prikazuje motiv dječje igračke: papirnati avion, drvene tračnice, drvenu kućicu za lutke. Rad je tematski vezan uz umjetničino osobno iskustvo traženja životnog prostora u gradu koji bilježi sudbinu brojnih hrvatskih napuštenih mjesta. Obilazeći različite stambene prostore, susreće se s tuđim intimnim životnim pričama, upoznaje drugu sliku svojega grada – onoga u kojemu nestaju domovi i životi i pretvaraju se u napuštene, prazne, beznačajne i bezvrijedne prostore. Akromatska slika grada, tišina koju narušava tek pokoji fragment nečijeg života, u autorici pobuđuje kolebanje u poimanju doma i potiče pitanje o odlasku i stvaranju novog životnog prostora negdje drugdje. Odabrane igračke, vezane uz osoban doživljaj doma koji se odvija kroz suživot s djecom, osim što simboliziraju ideju doma, označavaju i putovanje, odlazak, bijeg. Njihov prikaz u prirodnoj veličini unutar predimenzioniranog kadra sugerira prazninu i napuštenost s kojom se umjetnica neprestano suočava.
Ines Matijević Cakić u svom se umjetničkom radu bavi fenomenima suvremenog društva, dotiče se kulturoloških i socioloških tema, istražuje pitanje identiteta, a u posebnom je fokusu interpretacija iskustva majčinstva. Propitivanje socioloških aspekata vizualne stvarnosti, osim što je prikazano kroz prizmu generaliziranja te se može tumačiti kao problematiziranje pojava koje su svojstvene današnjem društvu, autoričin rad karakterizira individualistički i osobni pristup temama. Iznošenjem iskustava iz vlastita života vezanih uz dom i obitelj, progovaranje o intimnom prostoru, iščitava se u cjelokupnom stvaralaštvu Ines Matijević Cakić te se reflektira i u radu izloženom na 54. zagrebačkom salonu.
O umjetnici:
Ines Matijević Cakić (Osijek, 1982.) diplomirala je 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika te doktorirala na istoj Akademiji 2016. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Radovi se nalaze u sljedećim fundusima i zbirkama: Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade u Zagrebu, Okolje Consulting Art Collection u Ljubljani, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja za svoj rad: Nagrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke, 5. hrvatski trijenale grafike (Zagreb, 2009.), Grand Prix, 21. slavonski bijenale (Osijek, 2008.), Grand Prix nagrada Erste & Steiermarkische banke (Zagreb, 2008.), Posebna nagrada, 3. međunarodni bijenale eksperimentalne grafike, The Brancovan Palaces (Bukurešt, 2008.), Nagrada Ex Aequo i 20. slavonski biennale (Osijek, 2006.). Bila je finalistica Nagrade „Radoslav Putar“ u Zagrebu 2007. godine. Od 2011. godine radi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u zvanju docentice. Živi i radi u Osijeku.
Ines Matijević Cakić
NAGRADA GALERIJE UMJETNINA SPLIT
Obrazloženje:
Za dobitnicu Nagrade Galerije umjetnina na 54. zagrebačkom salonu vizualnih umjetnosti – Bez anestezije žiri u sastavu Jasminka Babić, Branko Franceschi i Marija Stipišić Vuković odabrao je Tinu Gverović.
Izloženi radovi Mehanizacija snova, 2018. i Politike ručnog rada, 2018. jasno pokazuju razrađenost koncepta, suverenost rada u raznovrsnim medijima te specifičan autorski pristup kojim umjetnica progovara o kompleksnosti suvremenog identiteta uvjetovanog geopolitičkim i kulturnim okruženjem. Tina Gverović se svojim dugogodišnjim umjetničkim radom na nacionalnoj i međunarodnoj razini ističe kao autorica koja kroz pomno promišljene projekte istražuje izuzetno aktualne teme identiteta, prostora, teritorija, migracija. No, vrlo osobna poetična vizija kojom se u potpunosti odmiče od ilustrativne dokumentarnosti je ono što njezin rad izdvaja od brojnih tematski srodnih umjetničkih praksi. Prožimanjem osobne i društvene memorije, realnih i imaginarnih narativa, te sklonošću vizualnom i jezičnom eksperimentu rad Tine Gverović se nameće kao izuzetno zanimljiv i relevantan u kontekstu suvremenih umjetničkih praksi. Stoga odabiremo Tinu Gverović kao prvu dobitnicu Nagrade Galerije umjetnina, uz uvjerenje da će realizacija njezine samostalne izložbe splitskoj publici dati dobar uvid u ovaj vrijedan opus, ali i autorici pružiti mogućnost daljnjeg razvoja njezinog umjetničkog istraživanja.
Detalj rada Tine Gverović, Mehanizacija snova
NAGRADA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK
Obrazloženje:
Usprkos uistinu velikom broju kvalitetnih radova (Marko Tadić, Viktor Popović, Ben Cain i brojnih drugih) na 54. zagrebačkom salonu Stručno vijeće Umjetničke galerije Dubrovnik dodjeljuje nagradu Igoru Eškinji za rad Ugovori i rad Etide mnoštva, jer je riječ o umjetničkoj praksi koja jednim dijelom počiva na preispitivanju okvira muzejsko-galerijskih prostora i konstrukta koji njihov kontekst stvara. Razmišljanje i preispitivanje statusa umjetničkog djela i uvriježenih koncepata u okviru minimalističke prakse Igora Eškinje, koja računa s lako dostupnim i zamjenjivim materijalom i transformacijom običnog koje naizgled ne pripada polju umjetnosti, u skladu je s konceptom 54. zagrebačkog salona, koji su osmislili Branka Benčić i Tevž Logar: „Zamišljen kao prostor bez oštrih rubova, 54. zagrebački salon naslovljen Bez anestezije, usmjerava pogled na društvenu uvjetovanost estetskih i konceptualnih pretpostavki, na motivaciju umjetnika.“
O umjetniku:
Igor Eškinja rođen je 1975. godine u Rijeci, gdje je trenutačno profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Pohađao je prestižnu Accademia di Belle Arti u Veneciji, osnovanu u 18. stoljeću. Izlagao je u važnim institucijama, među kojima ističemo: MAC/VAL u Vitry-sur-Seine, Istarski muzej suvremene umjetnosti u Puli, Umjetnička galerija u Splitu, Camera Austria u Grazu, Casino Luxembourg/Forum d’artem contemporain u Luksemburgu, Brugge Central u Bruggeu, Muzej MART u Roveretu, Belavilacqua la Masa Foundation u Veneciji, Kunstforum Vienna u Beču te Centro Cultural Chacao u Caracasu. Njegovi se radovi nalaze u raznim prestižnim zbirkama, uključujući MAXXI – Museo nazionale delle arti del XXI secolo u Rimu, MSU u Zagrebu, MMSU u Rijeci, CAB El Centro del Arte Contemporáneo de Caja de Burgos, Frac des Pays de la Loire – Carquefou u Nantesu, Umjetnička galerija u Splitu, Zagrebačka banka – Unicredit u Zagrebu, Hypo Alpe-Adria Bank u Zagrebu i Cassa di Risparmio u Veneciji.
Rad Igora Eškinje Ugovori
NAGRADA HS AICA-E
(HRVATSKE SEKCIJE MEĐUNARODNOG UDRUŽENJA LIKOVNIH KRITIČARA)
Obrazloženje:
Nagrada HS AICA-e (Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara) dodjeljuje se VIKTORU POPOVIĆU za rad Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica) iz 2017. godine, sastavljen od arhivske fotografije prevedene u digitalni ispis na papiru montiran na aluminijsku podlogu, bolničke baktericidne lampe, fluorescentne cijevi koja svijetli i fotografskog filtera za korekciju boje.
Koristeći se umjetničkom strategijom aproprijacije te metodom arhiviranja, u ovom slučaju dekonstruiranja arhiva od čijih elemenata stvara svojevrsni asemblaž crvenom folijom distanciran od ostatka izložbenog prostora, Viktor Popović nastavlja provoditi višegodišnje (započeto 2015.) arhivsko istraživanje Splita 3, dijela grada u kojemu je umjetnik odrastao i koji se upisuje u njegov osobni i identitet umjetnika.
Crno-bijela fotografija bolničkog interijera Ante Roce nastala 1965. (iz Zbirke fotografija Muzeja Grada Splita), zajedno s inventarom tj. rekvizitima tada moderne medicinske opreme visokotehnološke bolnice, svjedoči o dvije praznine. Prva je iz vremena izgradnje bolnice (bila je najznačajnija građevinska realizacija 1960-ih godina, prethodeći urbanističkom planu Splita 3), a druga je ona današnjeg vremena – negiranja tekovina modernizacije nakon Drugog svjetskog rata, uključivo podizanje kvalitete zdravstvene usluge i uspješnosti liječenja (nekadašnja vojna, za posebne korisnike, bolnica je danas u sastavu civilnog Kliničkog bolničkog centra). Izložbena instalacija referira se na stanje i ulogu objekta u izvornom i novom kontekstu, prenoseći složene odnose slojeva službene povijesti te osobnog i sjećanja zajednice.
O umjetniku:
Viktor Popović rođen je 1972. godine u Splitu. Diplomirao je 1996. godine Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1998. godine predaje Slikarstvo, Crtanje akta i Crtanje na Slikarskom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, dok 2018. godine postaje redovni profesor u trajnom zvanju. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Više je puta nagrađivan za svoj rad: nagrada 36. splitskog salona u Splitu 2009. godine, prva nagrada na Natječaju za izradu idejnog rješenja spomenika don Mihovilu Pavlinoviću na Trgu Mihovila Pavlinovića u Splitu (s Anom Grgić) 2009. godine, godišnja Nagrada za najboljeg mladog umjetnika HDLU-a 2006. godine, godišnja Nagrada za suvremenu umjetnost „Filip Trade“ 2005. godine, velika Nagrada VIII. trijenala hrvatskog kiparstva 2003. godine. Boravio je na sljedećim rezidencijalnim programima: Rezidencijalni studio program, Art Omi, Omi International Arts Center, Ghent, New York, SAD 2017. godine; ArtsLink rezidencijalni program, Portland Institute for Contemporary Art u Portlandu, Oregon, SAD 2006. godine; Rezidencijalni studio program, Cité Internationale des Arts, Pariz, Francuska 2005. godine. Živi i radi u Splitu.
Viktor Popović
Dodijeljene su
NAGRADE 34. SALONA MLADIH
HPB nagrade
Pohvala
MSU nagrada
Nagrada Galerije Kranjčar
Nagrada Ljevaonice umjetnina Ujević
Nagrada Iva Vraneković – umjetnik umjetniku
Jučer, 26. lipnja, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika uručene su nagrade 34. salona mladih.
Odbor za dodjelu HPB nagrada u sastavu: Branka Benčić, Tomislav Buntak, Olga Majcen Linn, Mirna Rul i Tomislav Vuić dodijelio je HPB Grand prix 34. salona mladih u vrijednosti 10.000,00 kn te rezidenciju CITÉ INTERNATIONALE DES ARTS u Parizu, Vladimiru Novaku za rad ≈ 30 STEPS IN BALANCE, 2. HPB nagradu u vrijednosti 7.000,00 kn umjetnici Vidi Meić za rad Atlas mrlja, dok je 3. HPB nagrada u vrijednosti 5.000,00 kn dodijeljena Niki Mihaljeviću, za rad Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse.
“Rad ≈ 30 steps in balance Vladimira Novaka prostorna je instalacija koja u kontekstu ovogodišnjeg Salona mladih – Panoptikon, svojim karakterom reflektira promjenjivost i nepredvidivost uvjeta i mogućnosti u kojima se umjetnici više ili manje (s)nalaze poput hodača po gurtni, balansirajući između višestrukih uloga kojima, osim uloge autora, moraju vladati. U imaginarnom hodu po gurtni s jedne na drugu stranu galerije, umjetnik razapinje materijal kao vizualizaciju nesigurnih i promjenjivih uvjeta potrebnih za uspješan ishod.
Novak, govoreći o „balansiranju“ umjetnika između različitih centara moći, tržišnih uvjeta i drugih opcija, uspoređuje takvu poziciju s umijećem balansiranja na gurtni. Najzategnutija gurtna, nije najbolja opcija za ugodan ili lakši prelazak, ali to nije niti previše opuštena gurtna, jer se, prelaskom sredine, linija počinje uspinjati prema sidrištu, što dodatno otežava prelazak na drugu stranu. Povremeno, ipak, smatra Novak, sustav pruža dovoljan vremenski okvir i povoljne uvjete za potencijalni hod.
Odabirom pravog trenutka, čitamo to u radu ≈ 30 steps in balance, možemo „nadigrati“ i najstrože, „svevideće“ nadglednike hrvatskog kulturno-umjetničkog panoptikona.”
2. HPB nagrada
Obrazloženje:
“Koncept ovogogodišnjeg Salona, Vida Meić uspoređuje s principima istraživanja i sortiranja mrlja, koje predstavlja u ciklusu pod nazivom Atlas mrlja. U sklopu ovog ciklusa, autorica proučava nepoželjne i destruktivne detalje stvarnosti – pukotine, prljavštine, ogrebotine, rupe, erozije, itd. Ove elemente analizira i organizira prema različitim kategorijama kao što su konglomerati, agregatna stanja, strukture, uvećanja ili varijacije. Ovim, u potpunosti apsurdnim činom ukalupljivanja nečeg neukalupljivog i stvaranja Atlasa agregatnih stanja pojedinačnih mrlja, Meić, u skladu s temom ovogodišnjeg Salona mladih, ukazuje na suvremeno društvo kontrole i sveprisutnu tendenciju prikupljanja, sortiranja i analiziranja svih, pa i onih, na prvi pogled, sasvim beznačajnih, podataka.”
3. HPB nagrada
Obrazloženje:
“Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse” audiovizualna je instalacija koja dokumentira ekspediciju čija je svrha bila empirijski i dijalektički dokazati da je otok Prvić uistinu kopno okruženo morem. Hipotezu dokazuje umjetnik i sedam suputnika ophodavanjem otoka, za što im je trebalo 5 sati i 2 minute. Ekspedicija je dokumentirana putem eponimne knjige umjetnika (romana, odnosno, filozofskog dijaloga) koja sadrži transkripte razgovora vođenih za vrijeme ekspedicije; projekciju 28 dokumentarnih dijapozitiva sa karusel dijaprojektora te zvučnim radom – ubrzanom zvučnom snimkom cjelokupne ekspedicije u kojoj je 5 sati i 2 minute komprimirano u 5 minuta i 2 sekunde.
Mihaljevićev se rad svojom kružnom formom referira na temu ovogodišnjeg Salona mladih, dok se sadržajem parodički odnosi naspram Hegelove dijalektičke metode, pa i čitave filozofije zapadnog kruga. Kružno putovanje obalama otoka Prvića, odnosno ekpedicija koja dokazuje kako je Prvić otok jer je riječ o kopnu okruženom morem, na duhovit način priziva realizaciju logičke pogreške pri zaključivanju zvanu circulus in probando.”
“Sve je moguće II video je rad Nikice Jurkovića koji prikazuje Jurkovićevu umjetničku intervenciju na otvorenju izložbe Sve je moguće Denisa Kraškovićau galeriji Greta.Iz želje da bude prisutan na izložbi Salona mladih, a negirajući uobičajene i formalne postupke zastupanja sebe kao autora rada, Nikica koristi svoju poziciju tehničara na postavu ovogodišnjeg Salona mladih i samoorganizirano se uključuje u protokol izlaganja, kriomnice postavivši rad Sve je moguće II u prostor Galerije PM. Odbacivši institucionalna pravila, Jurković zauzima prostor slobode, u kojem su upravo umjetnici ti koji postavljaju pravila.”
Stručno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu dodijelilo je MSU nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u MSU galeriji u 2020. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih, Vidi Meić za rad Atlas mrlja.
Obrazloženje:
“Na 34. salonu mladih Muzej suvremene umjetnosti dodjeljuje nagradu umjetnici Vidi Meić za rad Atlas mrlja u kombiniranoj tehnici dubokog tiska.Motiv kojega su umjetnici (od Leonarda da Vincija pa do slikara apstrakcije poput Henri Michauxa ) ali i psihoanalitičari (Rorschachov test) prepoznali kao poticaj oslobađanju puta u nesvjesno, umjetnica će, paradoksalno, podvrgnuti hladnim, analitičkim procesima. Vrsnim baratanjem tehnikom dubokog tiska, Vida Meić ponavlja arhivirane mrlje, te ih potom pažljivo sortira u formalne kategorije. Tematizirajući mrlju kao nešto nepoželjno u društvu koje teži uređenosti i kontroli, umjetnica joj tako na stvaran ali i subverzivan, metaforički način odaje počast i daje pravo na postojanje.
Izložbom koja će se iduće godine održati u Galeriji Muzeja suvremene umjetnosti, MSU iskazuje povjerenje njezinom daljnjem radu kojega će nastaviti kontinuirano pratiti.”
Umjetnički kolegij Galerije Kranjčar u sastavu: Vanja Babić, Đorđe Jandrić i Mladen Lucić, dodijelio je Nagradu Galerije Kranjčara, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar, Jeleni Lovrec za rad Mein Kulturkampf: akcija kotlovina.
Obrazloženje:
“Poruka anonimnoga filantropa:Ekspresija biološke i intelektualne mladosti ostaje i dalje nenadmašna himna o ljepoti života i dometa njene kreativnosti. S protokom linearnog vremena stigli smo do 34. salona mladih, 150. godišnjice HDLU-a, te 5. godišnjice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Ovom prilikom i na ovom mjestu dozvolite mi da citiram misao Nobelovca Gabriel Garcia Marquez koja će biti inkorporirana kao slogan u budući logo nagrade Iva Vraneković – Umjetnik umjetniku, za čije vizualno rješenje će najesen biti raspisan natječaj preko HDLU-a. Slogan glasi: “Naučio sam da čovjek ima pravo gledati čovjeka odozgo samo onda kad mu pomaže da ustane.”
U nizu od 6 radova i jedne skulpture autorica je izrazito svježom ekspresivnošću prikazala djecu, a kroz njihova lica i govor tijela, ostvarila je čitav raspon uvjerljivih emotivnih iskaza.” (Nikola Albaneže)
U utorak, 26. lipnja u 20h, u Domu HDLU bit će održana svečana dodjela nagrada i promocija kataloga 34. salona mladih – Panoptikon.
Program 26. lipnja započinje proglašenjem i dodjelom HPB nagrada 34. salona mladih. Ljubaznošću generalnog pokrovitelja, Hrvatske poštanske banke, dodijelit će se tri službene HPB nagrade 34. salona mladih u vrijednosti 10.000,00 kn i rezidencija CITÉ INTERNATIONALE DES ARTS u Parizu, 7.000,00 kn i 5.000,00 kn. Odbor za dodjelu HPB nagrada djelovao je u sastavu: Branka Benčić, Tomislav Buntak, Olga Majcen Linn, Mirna Rul i Tomislav Vuić.
Stručno vijeće Muzeja za suvremenu umjetnost Zagreb dodijelit će MSU nagradu, koja uključuje samostalnu izložbu u MSU galeriji u 2020. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Salona mladih.
Umjetnički kolegij Galerije Kranjčar u sastavu: Vanja Babić, Đorđe Jandrić i Mladen Lucić, dodijelit će Nagradu Galerije Kranjčara, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Kranjčar.
Ove se godine dodjeljuje i Pohvala, koja uključuje samostalnu izložbu u Galeriji Greta te Nagrada Ljevaonice umjetnina Ujević, koja uključuje sponzorstvo lijevanja 1/2 m2 razvijene površine umjetničkog/ih djela u bronci .
Na inicijativu anonimnog filantropa, dodijelit će se i Nagrada Iva Vraneković – umjetnik umjetniku. Nagrada uključuje iznos od 10.000 kn i samostalnu izložbu u Galeriji Karas. Nagrađenog umjetnika/icu odabire žiri u sastavu: Tomislav Buntak, Nikola Albaneže, Vladimir Dodig Trokut i anonimni filantrop.
Neposredno nakon dodjele nagrada održat će se i promocija kataloga 34. salona mladih. Katalog izložbe dizajnirao je Duje Medić, dok je urednica kataloga Nika Šimičić.
Zabavni dio programa započinje u 20.45 h glazbenim programom DJ-a P.D. Ricco.
Za vrijeme trajanja završnog programa u utorak, 26.6., radno vrijeme izložbe bit će produljeno do 22h, ulazak na sva događanja i razgled izložbi je BESPLATAN za sve posjetitelje.
Salon mladih već se tradicionalno održava svake dvije godine, a ovo je njegovo 34. izdanje. Povodom 150. godišnjice djelovanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ali i 50. godišnjice postojanja institucije Salona mladih, ovogodišnji Salon, između ostalog, obilježava i kontinuitet njihova postojanja.
Detaljnije o 34. salonu mladih pročitajte ovdje.
Miran Šabić
Vremenska kapsula
Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU)
20. 6. – 11. 7. 2018.
U srijedu, 20. lipnja 2018. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu otvara se samostalna izložba Mirana Šabića, dobitnika nagrade MSU na 33. salonu mladih, na kojoj nam se umjetnik predstavlja s multimedijalnom instalacijom pod nazivom “Vremenska kapsula”.
“Odabire vrlo osobne i emotivne “sitnice”, tj. ponovno pronađene predmete iz djetinjstva koji ga podsjećaju na događaje i razdoblja iz vlastita života, a koje želi oteti zaboravu. Motivaciju za projekt “Vremenska kapsula” Šabić pronalazi u muzeološkim prezentacijama biljnih i životinjskih primjeraka tipičnih za prirodoslovne muzeje kraja 19. st. Pomno istražujući načine prezentacije i proučavajući izloške u prirodoslovnim muzejima, Šabić na isti način pristupa obradi svojih predmeta. Prikupljeni predmeti odabrani su prema važnosti za autora, potom su klasificirani, katalogizirani, podijeljeni u cjeline povezane uz sjećanja na određeni trenutak, životno razdoblje, iskustvo ili hobi. Proces obrade se nastavlja stavljanjem predmeta u staklenke ispunjene alkoholom ili formalinom. Usto, predmete detaljno oslikava u tehnici akvarela u maniri braće Bauer čiju veliku zbirku studija flore i faune čuva londonski Prirodoslovni muzej. Osim akvarela, objedinjuje predmete iz pojedinih cjelina u grafičku mapu koja sadrži pet grafičkih listova, a koji predstavljaju predmete vezane uz određenu etapu umjetnikovog odrastanja bez obzira na to je li riječ o određenom životnom periodu ili određenoj aktivnosti. Šabić dosljedno nastavlja razradu teme osobne memorije te njezine važnosti i učinka viđene u njegovim prethodnim radovima. Spajajući aktivnosti sakupljača, arhivista, umjetnika i kustosa, Šabić rekonstruira vlastitu biografiju i materijalizira svoja sjećanja.”
Kustosica: Kristina Bonjeković Stojković
Izložba ostaje otvorena do 11. srpnja 2018.
DODIJELJENE SU
NAGRADE 51. ZAGREBAČKOG SALONA
Grand Prix nagrada
MSU nagrada
Nagrada Galerije Kranjčar
Jučer, 14. srpnja u Domu hrvatskih likovnih umjetnika uručene su nagrade 51. zagrebačkog salona.
Ove godine dodijeljene su četiri nagrade, dvije jednakovrijedne Grand Prix nagrade Zagrebačkog salona, MSU nagrada i Nagrada Galerije Kranjčar, također je dodijeljna i jedna posebna pohvala.
Ivana Andabaka, Vanja Babić, Marijana Stanić, Suzana Marjanić, Vlasta Žanić, Grgur Akrap, Goran Škofić, Snježana Pintarić
Odbor za dodjelu nagrada u sastavu Vlasta Delimar, Suzana Marjanić, Marijana Stanić, Janka Vukmir i Josip Zanki dodijelio je dvije jednakovrijedne Grand Prix nagrade Zagrebačkog salona Vlasti Žanić za performans Pravo glasa (2016.) i Goranu Škofiću za eksperimentalni film, videoinstalaciju Na plaži (2016.).
Goran Škofić
Posebna pohvala 51. zagrebačkoga salona dodijeljena je Francu Purgu za rad Estetizirane informacije (2016.).
Stručno vijeće Muzeja za suvremenu umjetnost Zagreb dodijelio je MSU nagradu mladom, perspektivnom umjetniku Grguru Akrapu za rad Promatračnica (2016.), kojem će prirediti samostalnu izložbu u MSU galeriji u 2019. godini, za vrijeme trajanja sljedećeg Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti.
Tomislav Buntak, Martina Miholić, Ivana Andabaka, Grgur Akrap, Snježana Pintarić, Suzana Marjanić
MSU nagradu uručila je Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Snježana Pintarić, Grgur Akrap
Umjetnički kolegij Galerije Kranjčar, u sastavu Vanja Babić, Đorđe Jandrić i Mladen Lučić, dodijelio je Damiru Stojniću za rad LIE/BE (2016.) Nagradu Galerije Kranjčar odnosno samostalnu izložbu u 2017. godini u Galeriji Kranjčar.
Tomislav Buntak, Vanja Babić, Ivana Andabaka, Marijana Stanić
Nagradu Galerije Kranjčar obrazložio je Vanja Babić, član umjetničkog kolegija Galerije Kranjčar.
Zagrebački salon je renomirana nacionalna izložba i jedna od najstarijih kolektivnih domaćih izložaba recentnih umjetničkih ostvarenja – smotra suvremenog umjetničkog stvaralaštva posvećena naizmjence vizualnim umjetnostima, arhitekturi i urbanizmu te primijenjenim umjetnostima i dizajnu. Održava se od 1966. godine u organizaciji HDLU-a, ULUPUHA-a, UHA-e. 51. zagrebački salon, u organizaciji HDLU-a, posvećen je vizualnim umjetnostima.Kao okosnicu 51. zagrebačkog salona, kustosice Suzana Marjanić i Marijana Stanić, odabrale su citat fizičara, književnika, povjesničara, filozofa, borca za mir i humanista Ivana Supeka: “Humanizam… To je jedina ideja koja može povezati čitav svijet. Svijet se i ne može ujediniti na jednoj moralnoj ili vjerskoj ideji, nego mora imati jednu vrlo široku podlogu kakvu ima humanizam.”
Detaljnije o nagrađenima
Goran Škofić, Marijana Stanić, Vlasta Žanić
Obrazloženje:
Vlasta Žanić: Pravo glasa, 2016.
Obrazloženje:
Goran Škofić: Na plaži, 2016.
POSEBNA POHVALA
Franc Purg
Franc Purg: Estetizirane informacije, 2016.
O umjetniku
Franc Purg, putem videa, performansa, skulpture, site-specific radova, tekstova i interaktivnih instalacija, u svojoj umjetnosti nastoji odgovoriti na pitanje: kako živimo unutar društva? Na koji način naseljavamo Zemlju? Za mene, ključna životna iskustva nalaze se na marginama kao mjesta životno bitne kreativnosti, otpora i transformacije.
Sudjelovao je na mnogim istraživačkim umjetničkim rezidencijama diljem svijeta, koje su na meni ostavile velikoga traga, uključujući boravke u Institut za umjetnost Santa Fe (SAD), Glasgow Sculpture Studios (UK), Cité Internationale Universi- taire de Paris (Francuska), Slovenian National Artist Research
Residencies u Berlinu (Njemačka) i New Yorku (SAD), FlaxArt Studios u Belfast te putujuću umjetničku rezidenciju u Ukrajini i Kairu (Egipat) i rezidenciju Midbar u Negevu (Izrael) itd.
MSU NAGRADA
Grgur Akrap
Grgur Akrap: Promatračnica, 2016.
Obrazloženje nagrade:
NAGRADA GALERIJE KRANJČAR
Damir Stojnić
Damir Stojnić: LIE/BE, 2016.
Obrazloženje nagrade:
Rad Damira Stojnića na začudno se čitljiv, sažet, vizualno kultiviran i uvjerljiv način uklapa u osnovnu temu ovogodišnjeg Salona. Autor numerološko-verbalne kodove s humanističkim porukama ugrađuje u zlokoban ikonografski predložak, dojmljivo se referirajući na proturječja suvremenog svijeta. Ostvarivši idealnu sinergiju između formalne jednostavnosti odnosno pročišćenosti s jedne te sadržajne slojevitosti s druge strane, Stojnić je na ovu osjetljivu, složenu i uvijek aktualnu socio-psihološku problematiku uspio ukazati na suptilan, nadasve inteligentan i nimalo patetičan način.
O umjetniku:
Damir Stojnić (Rijeka, 1972.) diplomirao slikarstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pohađao poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. U svome radu spaja slikarsku i performersku praksu, brišući razlike među njima, i uključujući u vlastiti umjetnički izričaj bavljenje širokim spektrom interesa unutar različitih sfera – od duhovnosti, ezoterije, svete geometrije, šamanizma, druidizma i mitologije do antropologije, kozmologije i ontologije. Navedeno objedinjuje nazivom Anarhitektura, kako naziva vlastiti autorski program koji pretendira preobrazbi svijeta, društva i ljudske svijesti. Autor je i koncepta izo-utopije, kao varijante subjektivnog pogleda na opće značenje “utopije” kao generatora svake revolucije, čime označava dovođenje stvari, koje u prirodi stvarnosti stoje na razini potencije, do njihove krajnje moguće realizacije. Izlagao je na više od stotinjak samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (npr. Beč, Kairo, Atena, Milano, Venecija, London). Dobitnik je više nagrada i priznanja. Živi i radi u Rijeci.
Pozivamo Vas na završna događanja
51. ZAGREBAČKOG SALONA VIZUALNIH UMJETNOSTI
IZAZOVI HUMANIZMU
u četvrtak, 14. srpnja s početkom u 18.00 h
u Domu hrvatskih likovnih umjetnika,
Trg žrtava fašizma 16
MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
