Otvorenje izložbe MARIJANA VLAHOVIĆA, CORNUCOPIA VITAE bit će u subotu 23.4.2022. u 17.00 sati, u Bencekovićevoj ulici 46 (Medovac) u Zagrebu.
Gošća izložbe povodom proslave Jurjeva, Jadranka Mlinar.
O TEMPORA, O MORES! O, HOMINES!
„Čudnih li vremena, čudnih li običaja!“[1] Uzviknuo je Ciceron u svom slavnom Prvom govoru protiv Katiline. Kritika je to tadašnje politike, sudstva i nepravde, a do danas se zadržala kao oblik ironičnog ismijavanja ili optuživanja trenutne društvene situacije.
Marijan Vlahović, stavljajući niz svojih radova različite tematike i izričaja pod taj isti nazivnik, jasno nam daje do znanja koje su mu preokupacije, no njegovo je slikarstvo slojevitije od toga.
Zagrebačkog dečka s Trešnjevke, učitelja, slikara i pedagoga, život je odveo na desetogodišnji put u Podravinu. Tamo upoznaje ljepote narodnih običaja i skromnih seljačkih života, u punini njihove iskrene postojanosti i osebujnosti. Upoznavanje s naivnom umjetnošću, koja je sama po sebi pravi odraz čiste, nehinjene i nepretenciozne umjetnosti te njezinih slikarskih predstavnika, ostavilo je dubok i trajan trag u Marijanovom životu, potaknuvši ga da se i sam okuša.
Njegove slike mirišu na jabuke i mokru zemlju. Na težački život i patnju, ali su istovremeno i kornukopije pune slatkih plodova voćnjaka, crvenih makova i plodnih brežuljaka vibrantnog kolorita. Dionizijevska slavlja života, plesa u vinogradima i opojnih alkoholnih para. Tragovi već pomalo zaboravljenog vremena i duha. Pritom se umjetnik ne zaustavlja samo na podravskim pričama i motivima. Među njima će se naći i maslina – simbol rada, obilja, mira i snage – materijal Herkulove toljage.
Tu su i eterični prizori osobnih borbi i rasapa suvremenog društva u nekim manje idiličnim, poetskim prizorima unutar četiri zida nekih intimnih, nepoznatih prostora. Mračniji, dramatičniji, suroviji, kako to obično s emocijama – našim najdubljim skrivenim identitetima – u konačnici i biva.
Naoko jednostavni, svakodnevni prizori ipak odaju i umjetnikovo šire povjesnoumjetničko obrazovanje, čime i njegovo stvaralaštvo, svjesno ili nesvjesno, postaje neodvojivo od europskih likovnih utjecaja. Pred nama se javljaju natruhe nadrealizma, Bruegelovi seoski spektakli, Goyini košmari i Matisseov Ples usađeni u naoko prostodušne, lokalne specifikume,
Među Marijanovim slikama nailazimo i na klasičnu kršćansku ikonografiju. Ponekad kao doslovan prizor iz Biblije (Ecce Homo), ali i kao nenametljivi motiv običnih rumenih jabuka ili stabla masline. Takvo tematsko opredijeljene također je u duhu drugog, manje opterećenog bogobojaznog vremena, ali i upozorenje suvremenom izgubljenom čovjeku. Opomena i podsjetnik na krhku i prolaznu ljepotu života. Čudno je to vrijeme u kojem živimo, čudni su postali naši običaji. Lovimo moć, vrijeme i bogatstvo, zaboravljajući što bogatstvo uistinu jest te da se vrijeme ne da ukrotiti.
„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“, rekao je veliki Tin Ujević. Vedrina, ništa više ni manje… U potpunosti u duhu slikareve pristupačne i tople osobnosti te njegova nenametljivog, nepatvorenog slikarstva, proizašlog iz čistog nagona za stvaranjem, dokumentiranjem i komentiranjem svijeta oko nas.”
Nika Šimičić
[1] O tempora, o mores!
Radno vrijeme izložbe:
Svaki dan od 16-18 sati.
Izložba ostaje otvorena do 30.4.2022.
LUKA TOMIĆ
+SICANJE+
Galerija Karas
12.– 16.4.2022.
U utorak, 12.4.2022. u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) Luka Tomić otvara svoju samostalnu izložbu pod nazivom +SICANJE+.
Novonastali ambijentalni rad Luke Tomića prostor Galerije Karas pretvara u dnevnu sobu, imitirajući gostoprimstvo balkanskog domaćinstva u kojem je autor odrastao. Čin tetoviranja kršćanskih simbola, tj. sicanja ispunjen je drevnom tradicijom i narodnim običajima poput ispijanja kave ili rakije, poduprijet poviješću i stavljen u kontekst današnjice, željne mistike i simbolike.
U predgovoru Sara Mikelić ističe:
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
“Inspiriran i potaknut bakinim potkožnim ornamentom na ruci, Luka Tomić nastoji kroz performativno tatauiranje temeljeno na razmjeni dobara rekreirati tradiciju karakterističnu kod katolika u središnjoj Bosni. Nakon pružanja čuvenog bosansko-hercegovačkog gostoprimstva u prvoj prostoriji uz prijatnu tursku kahvu ili domaću rakiju, performativno oživljavanje običaja sicanja nastavit će se u drugom dijelu galerijskog prostora. Magijski i ritualni aspekt samog čina potenciran je intimnošću ritualne sobe gdje će uz upotrebu igle i tinte Tomić bocanjem trajno modificirati kožu svojih gostiju, u ambijentu punom objekata od prirodnih materijala.”
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Za sudjelovanje u happeningu možete se prijaviti putem sljedećeg linka. Odabir sudionika bit će nasumičan.
Za vrijeme trajanja izložbe Galerija Karas radit će po posebnom radnom vremenu, svakog dana od:
10 – 14 sati
18 – 22 sati
Biografija:
Luka Tomić, rodom Hercegovac, rođen je 1995. u Njemačkoj. Nakon završene opće gimnazije u Velikoj Gorici 2014. godine je studirao na Grafičkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu(2014.-2018.). Od 2019. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za animirani film i nove medije(BA). Umjetničko izražavanje postiže pomoću crteža, ilustracije, grafike, performansa, instalacija i land arta te se bavi street artom i tetoviranjem. Također je sudjelovao na nekoliko grupnih izložbi i projekata u Hrvatskoj i inozemstvu.
Izložba će biti otvorena uz pridržavanje svih mjera i preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, a možete ju pogledati u periodu od 12.4. do 16.4.2022.
Organizator: HDLU, uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba
Gliptoteka HAZU
raspisuje natječaj za sudjelovanje na
XIV. TRIJENALU HRVATSKOGA KIPARSTVA
Galerija Bačva (Dom HDLU), Hrvatski inženjerski savez (HIS), javni vanjski prostori na više lokacija grada Zagreba
Od vremena njegova osnutka 1982. godine, Trijenale hrvatskoga kiparstva se profiliralo kao središnja nacionalna manifestacija koja predstavlja ponajbolja ostvarenja na području suvremene kiparske umjetnosti. Važnost Trijenala svakako je i njegova vezanost i isticanje bogate tradicije hrvatskoga kiparstva te promocija Zagreba kao središta hrvatske moderne i suvremene skulpture. Kroz prošlost, ciljevi izložbi Trijenala obuhvaćali su prezentaciju suvremenog kiparskog stvaralaštva, gdje su, uz neizostavno sudjelovanje starije generacije umjetnika (Vanja Radauš, Antun Augustinčić, Frano Kršinić, Vojin Bakić), izlagali i mlađi suvremeni umjetnici. Redovitim održavanjem, Trijenale je percipirano kao prilika mladim umjetnicima da se predstave i da budu vidljivi na umjetničkoj i izložbenoj sceni. Time je Trijenale oduvijek imalo važnu ulogu u razvoju društva, osobito umjetnika koji su izlaganjem na Trijenalu napravili prve korake prema valorizaciji njihovog rada.
XIV. trijenale hrvatskoga kiparstva će se, zbog nemogućnosti održavanja izložbe u prostorima Gliptoteke HAZU koji su oštećeni u potresu, održati u Galeriji Bačva Doma hrvatskih likovnih umjetnika (Meštrovićev paviljon), palači Vranyczany (Zgrada Hrvatskog inženjerskog saveza (HIS) Berislavićeva 6) te na nekoliko lokacija u vanjskim gradskim prostorima u Zagrebu.
ORGANIZACIJSKI ODBOR XIV. TRIJENALA HRVATSKOGA KIPARSTVA: akademik Zlatan Vrkljan, predsjednik, akademik Đuro Seder – voditelj Gliptoteke, Željka Hudolin – Ministarstvo kulture i medija RH, Veljko Mihalić – Grad Zagreb, Tomislav Buntak – HDLU, Ivana Andabaka – HDLU, Ljerka Dulibić – HAZU, Magdalena Getaldić – Gliptoteka, Tihana Boban – Gliptoteka, Filip Turković-Krnjak – Gliptoteka
PRAVO NA ODAZIV IMAJU:
UVJETI SUDJELOVANJA:
NAČIN PRIJAVE
CJELOVITA PRIJAVA SADRŽI:
1. PRAVILNO ISPUNJENU E-PRIJAVNICU
2. OGLEDNE MATERIJALE
Nekoliko reprodukcija prijavljenih radova u elektronskom obliku, kvaliteti i rezoluciji već pripremljenoj za tisak (2480 x 3508 px, 300 dpi, u jpg, JPEG ili tif formatu).
Molimo autore da prilože više fotografija iz raznih kuteva gledanja kako bi Ocjenjivačkom sudu što bolje predstavili svoj rad.
3. ISPRAVNO POPUNJENA PRIJAVNICA I OGLEDNI MATERIJALI ŠALJU SE NA e-mail adresu: thk@hazu.hr , s naznakom 14. THK
Napomena:
ROKOVI
ODABIR UMJETNIKA
U slučaju izvanrednih okolnosti, Organizator zadržava pravo obustave Natječaja
KONTAKT
Tihana Boban, organizacijska tajnica
tel. 01 4686 056
Mob. 098 9124 313
e-mail: thk@hazu.hr; tboban@hazu.hr
Jurica Pušenjak
Heroji
Galerija Bačva, Dom HDLU (Meštrovićev paviljon)
6.-10.4.2022.
Otvorenje izložbe JURICE PUŠENJAKA, HEROJI bit će u srijedu 6.4.2022. u 19.00 sati, u galeriji Bačva, Doma HDLU (Meštrovićev paviljon).
„Baviti se Drugim svjetskim ratom danas i kod nas izuzetno je zahtjevno. Oslobođenje u ratu najprije je romantizirano i korišteno kao poluga socijalističkog državnog uređenja, pri čemu se (s pravom) isticala uloga Komunističke partije Jugoslavije. Zbog toga je Oslobođenje postalo vezano uz socijalističko državno uređenje i, potom, relativizirano njegovim padom. Samim time relativiziran je i antifašizam, a daljnje posljedice toga ne moram vam crtati.
U takvom društvenom kontekstu još mladi slikar Jurica Pušenjak, početkom drugog desetljeća 21. stoljeća, počinje stvarati svoj Spomenik herojima NOB-a, hibridni rad, to jest slikarski objekt. Na njemu je 1315 portreta nositelja Ordena narodnog heroja Jugoslavije, prema podacima iz Zbornika narodnih heroja Jugoslavije, i to njegova trećeg, cjelovitog izdanja iz 1982. Naličje Spomenika posve je crno. To je boja koja asocira na tragičan završetak brojnih narodnih heroja tijekom rata, na njihovu sudbinu u kasnijem društvu, kada su prepušteni zaboravu i kada su se uklanjale njihove biste iz javnih prostora i brisala njihova imena iz institucija. Boja koja, između ostaloga, asocira na fašizam.
Međutim, crna je i boja zemlje koju su partizani gazili i oslobađali (kako uvijek ističe sam umjetnik) i boja ponovnog rađanja. Boja plodne zemlje iz koje niču nove klice i boja scene s početka Odiseje u svemiru 2001., gdje označava postanak svemira. Pušenjakov Spomenik dignuo je narodne heroje iz zemlje i zaborava, a nadam se i da je on miljokaz na putu njihove revalorizacije, na putu antifašističke borbe koji su nam oni pokazali, borbe koja, očito, još uvijek traje.
Brojna šarena lica ovog djela stvaraju popartistički dojam. I Narodnooslobodilačka borba imala je fazu prolaska kroz kičizirane, uglavnom propagandne, interpretacije, najčešće u filmu. Upravo takvi filmovi, poput Bitke na Neretvi, bili su inspiracija Pušenjaku za ovaj rad. Netko pametan primijetit će ponosno da je zato njegov koncept tek „simulacija simulacije“. Ipak, ja nisam ni približno tako pametan. Šareni spektakl daleke nam borbe i mrak u koji je borba kasnije zapala (i iz kojega se prvobitno rodila, i iz kojega će se ponovno roditi) dvije su jednakovrijedne strane ovog djela. One ukazuju na dualnost sjećanja i na podijeljenost čovjeka i društva koje čovjek stvara.
Postoji razlog zbog kojega društvo odlučuje idealizirati ili demonizirati određene povijesne ličnosti ili događaje. Kolektivna imaginacija ono je što neku zajednicu čini stabilnijom (daje joj zajedničke vrijednosti), ali i podložnijom manipulaciji. Zato je potrebno neprestano podrivati mit o potrebi neke stabilnosti. Postavljati dinamit u pukotine betonskog zdanja vladajuće ideologije. To je značilo, u jednom trenutku, odbaciti patetične i kičaste filmske spektakle poput Kozare, Neretve ili Sutjeske i pretpostaviti im snažnu ratnu prozu (recimo, meni omiljenog Vitomila Zupana). Ali, to znači i posegnuti ponovno za njihovim kičem u trenutku kada on može postati oružje otpora sistemu. Jer ništa, pa ni društvo, ne može živjeti u stagnaciji, nego samo u promjeni i nadilaženju vlastitih ograničenja kroz promjenu. Vizija transformacije društva koju nudi ovaj rad je ciklična, što ističe dvostruka simbolika crne kao boje smrti i rađanja.
Krleža je znao govoriti (o čemu imamo svjedočanstvo u Matvejevićevim Razgovorima) kako ni jedan spomenik ne treba biti postavljen ako barem dvaput neće biti srušen. Jer ideje koje zaista vrijede opasne su za status quo i za vladare nekog društva. No, nije potrebno biti jako pametan ni hrabar za rušenje spomenika – oni se s lakoćom ruše već tisućljećima. Za podići spomenik, a posebice za podići stari spomenik iznova, potrebno je barem malo herojske inspiracije. Možda su Juricu Pušenjaka vodili duhovi partizana dok je slikao ovaj rad, a svakako mu je ohrabrenje bio i stih Davida Bowiea: „We can be heroes, just for one day.“”
Feđa Gavrilović
BIOGRAFIJA UMJETNIKA:
Jurica Pušenjak rođen je 1996. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 2015. godine upisuje slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2020. diplomirao je na slikarskom odsjeku u klasi Zoltana Novaka s nagradom Akademskog vijeća ALU za najboljeg diplomanta u akad. god. 2019./2020. Tijekom studija dobio je nekoliko priznanja za svoj rad. Od 2018. djeluje kroz niz skupnih izložbi od kojih se ističu „Erste fragmenti 16“, u Laubi, 5. bijenale slikarstva te 6. bijenale slikarstva, u Domu HDLU, izlaganje i koautorstvo na izložbi „Tartagline police“ u Galeriji Forum te izložba „Oni odlaze“ u Gliptoteci HAZU. U sklopu “6. bijenalu slikarstva” osvaja Nagradu Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku. Član je HDLU.
Radno vrijeme izložbe:
srijeda – petak 11 do 19h
subota i nedjelja 10 do 18h,
ponedjeljkom, utorkom i praznikom zatvoreno.
Izložba ostaje otvorena do 10.4.2022.
MIA MARAKOVIĆ
CRNILO
Galerija Karas
15.– 27.3.2022.
U utorak, 15.3.2021. u 19.00 sati u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) Mia Maraković otvara svoju samostalnu izložbu pod nazivom Crnilo.
Crnilo Mije Maraković nije ništavno niti beznadno, dapače, ono u novom slikarskom ciklusu postaje sveobuhvatno i taktilno. Kroz seriju eksplozivnih kompozicija, umjetnica publiku upoznaje nanovo sa bojom koja to nije, odriče se naracije u svrhu introspekcije, lišava vizualnih podražaja ne bi li uronila u samu srž tame koja tiho obavija i priča vlastitim glasom.
U predgovoru Petre Šarin stoji: “Gusta kvaliteta boje koja svjetlost ne odbija, nego upija, otvara potencijalno mnogoznačna čitanja. Iako crna, njezina specifična tekstura i pojavnost na platnu, za autoricu evocira plodnu zemlju, poput crnice, kontakt s prirodom i svojevrstan zaron u mrak, u sebe, radi samospoznaje, ona ipak ostaje značenjski otvorena za širu interpretaciju. Zato izložene slike ne žive od garantiranog, nego od upisanog smisla. Meditativnim potencijalom pozivaju gledatelje na kontakt sa sobom, na nelagodu samospoznaje, odnosno samosvijest o vlastitom postojanju i njegovim efektima. Nastavljajući se baviti subjektivističkim u svojem poetskom izrazu, Mia Maraković radovima pristupa otvoreno, spontano, u pokretu. Smjesa koju miješa i djelomice aplicira rukama suši se do dva tjedna, pa umjetnica ostavlja prostor vremenu da na neki način oblikuje i završi njezine slike.”
Biografija:
Mia Maraković završava srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te 2011. godine upisuje sveučilišni studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu smjer Likovna kultura. Diplomirala je 2018. godine te stječe titulu Magistra Likovne kulture.
Do sada je ostvarila petnaest samostalnih izložbi te osamdesetak skupnih u Hrvatskoj i inozemstvu. Voditeljica je brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle.
Izložba će biti otvorena uz pridržavanje svih mjera i preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, a možete ju pogledati u periodu od 15.3. do 27.3.2022.
Organizator: HDLU, uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba
ŽRTVA VUKOVARA 1991.
U SUVREMENOJ UMJETNOSTI
Izložba temeljem međunarodnog natječaja za vizualne umjetnosti iz 2020./2021.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Malo predvorje
17.-30.11.2021.
Dana 17. studenog, od podneva, u Malom predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu moguće je posjetiti izložbu Žrtva Vukovara 1991. u suvremenoj umjetnosti, koja predstavlja četiri odabrana rada na istoimenom međunarodnom natječaju, koji je u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja i uz provedbu Hrvatskog društva likovnih umjetnika, bio raspisan 2020. godine.
Cilj međunarodnog natječaja vizualnih umjetnosti Žrtva Vukovara 1991. bio je da, polazeći od kulture sjećanja i simbolike ratnog stradanja Vukovara otvori dijalog sa suvremenom umjetničkom praksom i generira umjetnička djela koja će ostati upisana u kolektivno sjećanje.
VUKOVAR; ULICE U HRVATSKOJ I MOST NA RIJECI LIFFEY
Danas, trideset godina nakon što je Vukovar pao u ruke okupatora, sami sebi sve više postavljamo pitanje o tome koliko je sve ono što se dogodilo s Gradom oblikovalo ne samo suvremenu hrvatsku već dobrim djelom i europsku povijest. Istu onu Europu koja je dvije godine prije, padom Berlinskog zida i Željezne zavjese bila uvjerena u „kraj povijesti“ i početak doba prosperiteta i europskog ujedinjenja. Da bi je ratni zločin, počinjen na Ovčari, uvjerio kako kraj jednog bipolarnog svijeta ne znači i kraj svih ratova, tiranije, agresivnih politika, kolonijalnih strategija i manipulacija. Vukovar i Škabrnja su danas u Hrvatskoj ključna mjesta komemoracije i kao takva ne znače samo prisjećanje na žrtvu već i model oblikovanja zajednice. Kako navodi Paul Connerton, svi obredi su repetitivni i repetitivnost automatski implicira kontinuitet s prošlošću. Godine 1999. akcijom I u mom Vukovaru svijetli Vini Rakić pokrenula je paljenje svijeća duž ulice koja nosi ime grada Vukovara u Splitu, što je kasnije preraslo u spontano okupljanje građana u gotovo svim gradovima u Republici Hrvatskoj. Ovim simboličkim činom noć uoči dana kad se obilježava slom obrane Vukovara (18. studenog – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje), uspostavljena je veza hrvatskog društva s traumom iz prošlosti. Polazeći od ovog simboličkog čina i komemorativnog hoda od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, gdje se održava središnja komemorativna svečanost i sv. misa za sve žrtve Vukovara 1991., hrvatsko se društvo iz godine u godinu vraća u ključni trenutak oblikovanja svog političkog identiteta. Vukovar je utkan u hrvatski identitet, ne samo kao svijest o povijesnim događajima izgradnje slobodne hrvatske države, već i kao ključno mjesto u kojem se raspada ideološki mit o socijalizmu s ljudskim licem. U tom je kontekstu zanimljiv događaj kojem sam svjedočio u Dublinu. Naime, nova hrvatska manjina u Irskoj koristi drugačiji imaginarij i simbole Domovinskog rata za očuvanje identiteta. Šećući Dublinom 18. studenog 2018. godine u smjeru „Igle“, na dan pada grada Vukovara, uočio sam na Rosie Hackett mostu (na rijeci Liffey) veliki transparent posvećen Vukovaru. Razvučen na gornjem dijelu mosta, sadržavao je natpis Stoji grad – Vukovar te datume pada i obljetnice uz potpis Dublin 1950 koji se referira na godinu osnivanja Torcide. Upravo me taj događaj još jednom podsjetio na činjenicu koliko je žrtva Vukovara i Škabrnje univerzalna i razumljiva svima, bez obzira koliko isti poznaju hrvatsku povijest. S druge sam strane bio svjestan činjenice da smo svi mi u Hrvatskoj imali dodir s traumom Vukovara i Škabrnje direktno ili indirektno. Zbog svega sam toga u ime Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika predložio Ministarstvu hrvatskih branitelja da zajednički pokrenemo natječaj koji će rezultirati reinterpretacijom Žrtve Vukovara kroz suvremenu umjetničku praksu. Umjetnici i umjetnice, čiji su radovi odabrani temeljem Natječaja, polazili su od činjenice da povijesna trauma s jedne strane homogenizira društveno sjećanje jedne zajednice, a s druge strane predstavlja primjer svima drugima; na univerzalnost ljudske patnje, „banalitet zla“ i opomenu da se takvi događaji više nikad ne ponove. U svom su se radu referirali na stradanje, traumu i komemoraciju, izbjegavajući narativni, šturo-faktografski i jednodimenzionalni pristup zadanoj temi. Umjetnički radovi na suvremen, inovativan i angažiran način komemoriraju i interpretiraju ratnu tragediju i žrtvu Vukovara. Ne samo za nas, koji u Republici Hrvatskoj živimo, i za koju živimo; već i za sve one koji znaju dijeliti našu povijesnu bol i prepoznati u Vukovaru svijetlo „lijepe nam, drage i slatke Slobode“.
(dr.sc. Josip Zanki, dopredsjednik HDLU)
Na prvom natječaju (2020/2021.) u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja i Hrvatskog društva likovnih umjetnika sudjelovala su četrdeset i tri (43) umjetnika od čega trideset (30) iz Hrvatske te trinaest (13) iz inozemstva: Francuska, Grčka, Austrija, Norveška, Argentina, Nizozemska, Češka, Njemačka.
Ocjenjivački sud u sastavu Branko Franceschi, povjesničar umjetnosti, Kristijan Milić, filmski redatelj, red.prof.art Božica Dea Matasić, izv.prof.art Tomislav Buntak, dr.sc.pov Ana Holjevac Tuković, izv.prof.art Alen Novoselec, Ivanka Bušić, mag. soc (MHB) te savjetnica Ruža Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar odabrali su četiri nova umjetnička djela koja dosad nisu predstavljena u javnosti:
uz obrazloženje:
„Povjerenstvo zaduženo za evaluaciju i izbor umjetničkih radova na međunarodnom natječaju Žrtva Vukovara 1991., imalo je nesvakidašnji zadatak da uz izbor radova koji su u najvećoj mjeri ispunili kriterije, treba voditi računa i o njihovoj međusobnoj interakciji tijekom predviđene izložbe. Konačni rezultat izbora uz izvrsnost pojedinačnih radova cjelina je koja objedinjuje četiri discipline iz širokog dijapazona suvremene umjetničke prakse: slikarstvo, interaktivnu svjetlosno-zvučnu instalaciju, skulpturu i fotografiju.
Interaktivna zvučna i svjetlosna instalacija A-létheia Ide Blažičko i Alexa Brajkovića u sebi spaja više dijelova, od baze podataka poginulih tijekom opsade Vukovara, algoritma koji imena poginulih transformira u kontinuiranu muzičku frazu s mogućnošću proširivanja baze, kružne forme koja simbolizira vječnost pa sve do zvuka zvona kojeg kretanjem kroz instalaciju proizvode sami posjetitelji. Harmonično objedinjavanje svih elemenata u apstraktni govor zvuka i oblika kalvariju transformira u eterično duhovno iskustvo u kojem se posjetitelj s instalacijom sjedinjuje poput instrumenta u zajedništvo orkestra i orkestracije. Apstraktna monokromna slikarska kompozicija Fragmenti Stjepana Šandrka potencijom beskrajnog širenja u prostoru i prostora slike ukazuje na moć koja proističe iz objedinjavanja fragmenata individualnih uspomena u široki narativ kolektivne memorije koja oblikuje povijesne temelje budućnosti. Temom memorije fokusirane na motiv neprekidnog protjecanja Dunava kao konstantne mentalne predodžbe Vukovaraca i u gradu i u progonstvu, bavi se i fotografski poliptih Vukovar in situ Vjerana Hrpke izveden osebujnom tehnikom mokre kolodijske ploče na metalnoj podlozi. Simbolika trajanja u prolaznosti kao trajna tema vizualnih umjetnosti ovom je kompozicijom dobila precizno prostorno i emotivno određenje. Sraz metala i organske materije trske u kiparskoj instalaciji Slušatelj Vladimira Novaka poetska je parabola o dvojnosti opstanka, krhkosti individue s jedne i trajnosti opstanka društva i njegove kulture s druge strane, koja je svoju istinu vukovarskom pričom utkala u ljudsku povijest.
Sinergijom četiri izabrana rada natječaj je ispunio najveću ambiciju da memoriju na vukovarsku kalvariju kroz nadahnutu interpretaciju poveže s relevantnom suvremenom umjetničkom produkcijom.“ (Branko Franceschi)
OPISI RADOVA I BIOGRAFIJE AUTORA
Radno vrijeme izložbe:
ponedjeljak – petak 8.00 – 21.00
subota 9.00 – 14.00
nedjeljom i praznikom (18.11.) zatvoreno.
Izložba ostaje otvorena do 30.11.2021.
Tijekom izložbe Žrtva Vukovara 1991. u suvremenoj umjetnosti, u NSK je moguće razgledati i izložbu Sloboda se njegovim imenom zove.
Izložba daje uvid u fotografije, knjige, rukopise, novinske članke i ostalu građu koju Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i partnerske ustanove čuvaju u svojim zbirkama – građu koja svjedoči o stradanju Vukovara u Domovinskome ratu, ali i bogatoj kulturi grada u prošlosti i danas.
Više o izložbi pročitajte na POVEZNICI.
*NAPOMENA
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu javna je ustanova u koju je, prema najavama Stožera civilne zaštite, od 15. studenoga 2021. godine dopušten ulazak korisnicima, poslovnim suradnicima i zaposlenicima samo uz predočenje valjane i važeće EU Covid potvrde, što podrazumijeva i istodobno predočenje identifikacijskoga dokumenta.
FLASHBACK ’91.
Izložba Hrvatskog povijesnog muzeja
Meštrovićev paviljon – Dom hrvatskih likovnih umjetnika
15. 11. – 21. 11. 2021.
Partner izložbe:
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
Autori izložbe i kataloga:
Ivica Nevešćanin
Nikola Seiwerth
Grafičko oblikovanje izložbe:
Ivana Asić
Izložbeni plakat:
Matko Biljak, Vojnik i pas, Hrvatska Kostajnica
Rudolf Crnko-Glitchboy 2000 (Glitch art)
Ivana Asić
Ratni fotografi:
Robert Belošević
Matko Biljak
Josip Bistrović
Renato Branđolica
Branimir Butković
Siniša Duraković
Mario Filipi
Zoran Filipović
Željko Gašparović
Božidar Gjukić
Drago Havranek
Toni Hnojčik
Romeo Ibrišević
Hrvoje Knez
Milo Kovač
Saša Kralj
Mišo Lišanin
Antun Maračić
Jadran Mimica
Gojko Mitić
Marko Perić
Josip Petrić
Goran Pichler
Ivan Posavec
Zdenko Pušić
Marin Topić
Pavo Urban
Davorin Višnjić
Božidar Vukičević
Zahvaljujemo svim ratnim fotografima na korištenju fotografija te kolegijalnoj dugogodišnjoj suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom.
O IZLOŽBI
U povodu tridesete godišnjice od početka Domovinskog rata, Hrvatski povijesni muzej u suradnji s hrvatskim ratnim fotografima i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika organizira izložbu i katalog hrvatske ratne fotografije iz 1991. godine pod naslovom Flashback ’91.
Romeo Ibrišević
Autori izložbe i kataloga, ujedno i kustosi Zbirke fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja Ivica Nevešćanin i Nikola Seiwerth odgovorni su za simboličan izbor 30 izloženih, uvećanih fotografija na vanjskom prstenu Meštrovićevog paviljona te 91 odabranu i opisanu fotografiju u katalogu, koje svojim brojem podsjećaju na trideset godina od početka Domovinskog rata i 1991. godinu.
Putem odabranih fotografija ponajboljih hrvatskih ratnih fotoreportera, namjera je Hrvatskog povijesnog muzeja predstaviti svojevrsni fotografski rezime kolektivne svijesti i sjećanja na 1991. godinu, omogućujući tako svakom posjetitelju pravo na vlastito sjećanje, emocije i različit doživljaj poruka zabilježenih objektivom ratnih fotografa.
Fotografije relativno kronološki prate organiziranje obrane i začetke hrvatske vojske od prvih oružanih sukoba hrvatskih redarstvenika sa srpskim pobunjenicima i Jugoslavenskom narodnom armijom, osnivanja Zbora narodne garde, rata na svim bojištima od Vukovara do Dubrovnika, pa sve do događanja s kraja prosinca 1991. godine i Sarajevskog primirja potpisanog 2. siječnja 1992. godine. Civilni život i njegovo razaranje nije izostavljen, ali isto tako, iz više razloga, na izložbi i u katalogu nije prikazan u krajnje uznemirujućem obliku. Fotografije žrtava rata, žena, djece i staraca u svojim tragičnim i psihotičnim situacijama pokazale su se dovoljno eksplicitnima i potresnima.
Neke od fotografija su poslužile i kao predložak koje je mladi slobodni umjetnik Rudolf Crnko – Glitchboy2000 obradio tehnikom glitcha – izazivanja greške digitalnog ili audio formata radi dobivanja vizualnog rezultata. U formi umjetnosti Glitchboy2000 namjerno unosi grešku u poznate motive kako bi izazvao reakciju. Rat je time kvar, pogreška sustava, a u ovom rješenju detonacije minobacačkih projektila gotovo da se mogu osjetiti. Korištenje glitcha na fotografijama iz vremena Domovinskog rata, prenosi i poruku mlađih generacija koje imaju vlastito viđenje ratnih godina. Jedna od fotografija, Hrvatski vojnik i pas autora Matka Biljka, poslužila je upravo kao predložak za plakat izložbe. Grafičko oblikovanje izložbe i kataloga zaslužna Ivana Asić viša muzejska fotografkinja Hrvatskog povijesnog muzeja.
Hrvatski povijesni muzej brojnu fotografsku građu vezanu za Domovinski rat već trideset godina prikuplja, čuva, obrađuje, izlaže i daje javnosti na uvid upravo u suradnji s autorima fotografija. Povijesno, dokumentarno, povijesno umjetnički i muzeološki, fotografije snimljene u Domovinskom ratu iznimno su vrijedan materijal, kojega čine stotine tisuća snimljenih fotografija, od kojih se jedan dio nalazi i u fundusu Muzeja. Tematski raznolike, fotografije svjedoče o zbivanjima s prve crte bojišnice te svakodnevnom civilnom životu u hrvatskim selima i gradovima. Budući da posjeduju ne samo dokumentarnu već i u umjetničku dimenziju, mnoge od njih su upravo i danas prisutne u hrvatskom društvu, medijima i kulturi, postavši više od dokumenata vremena – simbol ili kako sama izložba svojim nazivom kaže, svojevrsni flashback na 1991. godinu.
Danas, trideset godina kasnije, u hrvatskom se društvu i kulturi ponavlja fraza „Di si bio ’91.?“ Zahvaljujući fotografima i ljudima koji se nalaze na njihovim fotografijama izložba i katalog Flashback ’91. nekima od znatiželjnika nude odgovor na to, često ironično, pitanje.
Kontakt:
Hrvatski povijesni muzej, Matoševa 9, 10000 Zagreb
T: 01/4851-900; F: 01/4851-909
MEŠTROVIĆEV PAVILJON ZATVOREN ZBOG OBNOVE
INFORMACIJE ZA POSJETITELJE
